Tajanstvenu su lady nazivali i ‘najopasnijom ženom Europe‘, a družila se i s Wallis Simpson

'Dopustite mi da vas upoznam s čovjekom koji je ubio Rasputina', rekla je lady Maud Cunard gostima na grandioznoj večeri koju je priredila za velikog vojvodu Dmitrija Pavloviča. A kako su on i njegov prijatelj, princ Feliks Jusupov bili doista ljudi koji su ubili mistika, samoprozvanog svećenika i miljenika dvora Rasputina, užasnut neshvatljivim predstavljanjem lady Cunard, ruski plemić istog je trenutka napustio njezinu kuću i nikad se više nije vratio.

To je samo jedna od priča vezanih za osebujnu lady čiji se portret može vidjeti na izložbi u Galeriji AMZ Arheološkog muzeja u Zagrebu "Ivan Meštrović – portreti suvremenica i suvremenika". Jedan od najvećih hrvatskih kipara 20. stoljeća, Meštrović je tijekom svoje bogate i duge karijere portretirao mnoge poznate i manje poznate osobe, od svjetskih velikana Rodina i Tolstoja preko hrvatskih pisaca i umjetnika poput Nazora, Becića, Krizmana i Bukovca do djece i supruga prijatelja.

Osim što se kroz odabrane portrete na ovoj izložbi može pratiti Meštrovićev razvoj - od impresionizma i secesije preko art deco stilizacije do zrelog, klasičnog, realističnog stila, svaki je ujedno i priča o odnosu dvoje ljudi - većinu portretiranih osoba Meštrović je, naime, osobno poznavao, a mnogi su bili vrlo istaknuti predstavnici hrvatske i inozemne umjetničke scene. Izloženi su, međutim, i neki Meštrovićevi portreti osoba koje su široj hrvatskoj publici možda manje poznate poput ličnosti iz britanskih umjetničkih krugova i visokog društva u kojem se Meštrović u nekim razdobljima svog života kretao - povjesničara Wickhama Steeda i pjesnikinje Dorothy Una Ratcliff, a među njima svakako je najzanimljivija upravo Lady Cunard žena burnog života koja je žarila i palila londonskom društvenom scenom u prvoj polovini 20. stoljeća. Meštrović je upoznaje tijekom Prvog svjetskog rata u Londonu gdje 1915. godine ima i samostalnu izložbu u Victoria and Albert Museumu te se kreće u tamošnjim umjetničkim krugovima. Upravo ga Lady Cunard upoznaje s irskim pjesnikom Williamom Butlerom Yeatsom preko kojeg će će nekoliko godina kasnije hrvatski umjetnik dobiti priliku da izradi model za irsku monetu.

Njezino poprsje iz 1915., kako navodi kustosica izložbe, spada u vrhunska Meštrovićeva ostvarenja ratnoga razdoblja, kao i portret Dorothy Une Ratcliffe. "S tim se skulpturama Meštrović najavljuje kao jedan od vodećih predstavnika europskog art décoa, stila određenog elegantnom skladnošću i rafiniranom stiliziranošću. Dekorativni aspekt stila kipar usuglašava s karakterom modela, bez upadanja u zamku pretjerana uljepšavanja i dopadljivosti koji su počesto opterećivala likovne prikaze toga razdoblja". Meštrović je, ističe autorica izložbe, izradio četiri portreta lady Cunard. Dva su varijante biste – jedna se zaustavlja na poprsju, druga se koncentrira na izduženu liniju vrata, pomno očešljanu frizuru i odlučni izraz lica, treći je elongirana figura, a četvrtim je lady Maud Cunard prikazana posjednuta i zadubljena u čitanje knjige.Lady Maud Cunard rođena je inače u San Franciscu u američkoj obitelji srednje klase. Godine 1894. udaje se za sir Bachea Cunarda, pripadnika brodarske dinastije koja je posjedovala istoimenu liniju. Bio je 21 godinu stariji od nje, no unatoč njegovoj naklonosti prema njoj, imali su malo toga zajedničkog. On je više volio živjeti u svojoj seoskoj kući, Nevill Holt Hall, u Leicestershireu i bio je strastveni lovac. Njegova supruga, s druge strane, imala je posve druge interese. Kao velikoj ljubiteljici umjetnosti, prije svega glazbe i književnosti, posebno joj je bilo stalo da bude u središtu kulturnog života. Stoga 1906. ostavlja supruga u Leicestershireu i seli se u London. Uskoro je, kako pišu njezini biografi, osvojila cijelo londonsko društvo, a njezin salon postao je najvažnija meka za glazbenike, slikare, kipare, pjesnike i pisce, kao i za političare, vojnike, aristokrate, zapravo bilo koga tko je bio u tom trenutku zanimljiv. O njezinim prijemima pisao je čak i Times no trebalo je navodno imati čelične živce za izdržati njezine provokacije i zadirkivanja. David Lloyd George zvao ju je "najopasnijom ženom", jer iako nije bila previše zainteresirana za politiku, znala je iz političara izvući i neke indiskretne izjave za svojim stolom. "Maud je bila poznata po tome što je posluživala slabosti svojih gostiju nakon ribljeg jela", prisjećali su se svjedoci njezinih večera. Jedna od zanimljivosti iz njezine biografije je i da je u jednom trenutku promijenila ime u Emerald zbog ljubavi prema smaragdima, kojim se često kitila pa je zbog toga dobila nadimak kraljica smaragda.

​

Godine 1911. Cunardovi su se službeno rastali zajedničkim dogovorom i otprilike u to vrijeme, lady Cunard se zaljubljuje u dirigenta Thomasa Beechama te postaje naširoko poznata u društvu kao njegova suputnica. Neumorno je prikupljala sredstva i uvjeravala mnoge bogate i ljude više klase da podrže Beechamove ekstravagantne operne pothvate. Sa svojim ljubavnikom upoznala je i Meštrovića koji je izradio 1915. njegov portret.

Među redovitim gostima lady Cunard kasnijih godina bila je i njezina sugrađanka Wallis Simpson, čiju je vezu s Edwardom, princom od Walesa, upravo ona potaknula, što je još više pojačalo neodobravanje kraljice. Vjerujući da će gospođa Simpson postati kraljica, lady Cunard se nadala da će i ona na dvoru dobiti svoje mjesto. Kad je njezin san propao Edwardovom abdikacijom 1936., u suzama je izrekla čuvenu rečenicu: "Kako mi je to mogao učiniti!".

Izbijanje Drugog svjetskog rata označilo je, međutim, kraj raskošnim zabavama Lady Cunard. Beechamov boravak u SAD-u u prvim godinama rata naveo ju je da se preseli u New York, gdje je živjela u luksuznom hotelu sve dok nije od poznanika saznala da će se Beecham oženiti pijanisticom Betty Humby. Vratila se u London i preselila u hotel Dorchester gdje je umrla, posve shrvana, jadna i usamljena, u dobi od 75 godina.