Tiflološki muzej osvojio svjetsku nagradu za otvorenost prema posjetiteljima

Tiflološki muzej je muzej u kojem možete osjetiti, razgledati i probati shvatiti mrak, život u mraku. I to ulaskom u tamnu sobu u kojoj se posjetitelj kreće po prostoriji s predmetima i senzacijama s kojima se svakodnevno susrećemo, ali u mraku, što videćima postaje šokantno novo iskustvo. Ovdje se mogu razgledati i umjetnički predmeti nastali rukama slijepog umjetnika. Takav je mali, ali suvremeni zagrebački Tiflološki muzej u Draškovićevoj 80, u kojem se može doživjeti mrak, pogledati umjetničke predmete nastale radom slijepih umjetnika, doznati nešto o Kleinovu aparatu, Brailleovu pismu, povijesti obrazovanja slabovidnih u Zemaljskom zavodu za odgoj slijepe dijece...

Jedinstven u svijetu

Muzej je upravo osvojio svjetsku nagradu Živa Award, u kategoriji posvećenost i otvorenost prema posjetiteljima. Živa Award dodjeljuje se za Slavenski muzej godine, u organizaciji Foruma slavenskih kultura i Europske muzejske akademije, a ove je godine svečanost održana 14. svibnja u Sankt Peterburgu. Prvu nagradu dobio je Muzej Lav Tolstoj Jasna Poljana, dok je Muzej antičkog stakla iz Zadra dobio nagradu za kreativnost.

Tiflološki muzej državna je institucija i jedinstven je u svijetu po problematici kojom se bavi.

- Naš muzej jedini je državni muzej u svijetu čije je djelovanje usmjereno na ukazivanje mogućnosti osoba s invaliditetom te na poticanje humanih odnosa u društvu. Muzej uvažava različitost i potiče na humanost, a postavom prilagođenim osobama s invaliditetom poziva posjetitelja na aktivno sudjelovanje u vizualnom, slušnom i taktilnom iskustvu - kaže ravnateljica Željka Bosnar Salihagić.

Osnovan je još 1953. godine kao Tiflološki muzej Saveza slijepih Jugoslavije. No uzlet je dobio novom upravom 2002., kada je započeo svoju promjenu od nepoznatog muzeja prema jednom respektabilnom muzeju u europskim razmjerima.

- U počecima se muzej bavio slijepim osobama. Osnovan je prema ideji Vinka Beka, poznatog učitelja, tiflopedagoga koji je djelovao krajem 19. stoljeća, velikog borca za prava slijepih, koji je još u to vrijeme svoju privatnu zbirku predmeta nazvao “Hrvatskim sljepačkim muzejom”. Na prijelazu tisućljeća muzej se okrenuo s pet zaposlenih edukacijskih rehabilitatora prema svim osobama s invaliditetom - objašnjava Željka Bosnar Salihagić.

Kovačićev interijer

Preko muzeološke koncepcije i scenarija stalnog postava, Ministarstvo kulture odobrilo je 2005. godine adaptaciju cjelokupnog prostora i realizaciju novog stalnog postava koji je za javnost otvoren u siječnju 2008. godine. Autor interijera je bio arhitekt Željko Kovačić. Ipak, mnogi još pogrešno pretpostavljaju da je ovaj muzej namijenjen osobama s invaliditetom, a zapravo on prikazuje predmete koje oni stvaraju, načine na koji uče... Zapravo je “muzej za sve” koji ohrabruje pojedinca na djelovanje i pokazuje javnosti kako su svi jednako vrijedni i važni te predstavlja i informira “zdrave” osobe o onima koje to nisu. Koncepcija postava muzeja spoj je dva područja - edukacijsko-rehabilitacijskog i muzeloškog.

- Od otvorenja postav Muzeja je svoju djelatnost proširio i na područje aktualne socijalne problematike pa se stoga kroz različite aktivnosti, od povremenih izložbi, radionica, okruglih stolova i sličnog, bavi temama poput starije životne dobi, PTSP-a, nasilja, seksulane orijentacije, spolne jednakosti, manjina... - navodi Željka Bosnar Salihagić.

Važna nominacija

Muzej je već 2010. godine predložen da istakne svoju kandidaturu za prestižnu nagradu EMYA, Europski muzej godine, za što je zaslužio i nominaciju, te dobio 3. nagradu publike za najbolju prezentaciju muzeja od muzejskih stručnjaka Europe.