Tintin: Pustolovine vječno mladog i neustrašivog reportera iz Belgije

ZAGREB - Domaće poznavatelje stripa razveselit će vijest da je i u nas konačno stigao neustrašivi i vječno mlad tinejdžer s neukrotivim čuperkom, novinar-reporter Tintin. Najpoznatijeg europskog strip junaka sada možete čitati i na hrvatskom jeziku u izdanju Algoritma, u prijevodu Darka Macana.

Algoritam će albume izdavati kronološki, po principu “nekoliko albuma u jednoj knjizi”, a na police je stigla prva runda - osam albuma u tri knjige, standardiziranog izgleda i fontova, kako se to izdavačkim propisom radi kad je u pitanju ikona poput Tintina.

U katoličkim novinama

Tintin, sad već osamdesetdvogodišnjak, pravo je belgijsko nacionalno blago, dobio je i svoj muzej i novac, a kao utjecaj na svoj rad navodili su ga Warhol i Lichtenstein. Tinejdžer koji će osvojiti svijet prvi put se pojavio 10. siječnja 1929. godine u dječjem prilogu “Le Petit Vingtieme” belgijskih katoličkih novina “Le XXe Siecle”. Georges Remi, dvadeset i dvije godine mlad umjetnik, tada je kreirao strip o mladom novinskom reporteru koji odlazi u Sovjetski Savez.

Remi će odmah uzeti pseudonim, što je u ona vremena bilo uobičajeno. Pseudonim će glasiti Hergé, što je zapravo čitanje Remijevih inicijala unatrag. Od prvog pojavljivanja 1929. godine pa do autorove smrti 1986. godine Hergé će Tintina poslati u avanture dvadeset i tri puta u isto toliko albuma, dok će posljednje putovanje “Tintin i Alph-Art” ostati nezavršeno, zbog autorove smrti i oporuke kojom je spriječio daljnje crtanje svog junaka.

Optužbe za kolaboraciju

A priča o Hergéovom crtanju jednako je uzbudljiva koliko i same Tintinove avanture, uz činjenicu da je stvarna i jednako toliko - gorka. Naime, Hergé je, zbog Tintina, tijekom cijelog svog života bio napadan i malograđanski osuđivan. Tijekom 2. svjetskog rata Hergé je Tintina objavljivao u novinama pod okupatorskom, nacističkom kontrolom. Zbog toga su poslije rata vođene istrage protiv njega, zbog optužbi za kolaboraciju s neprijateljem.

Politička nekorektnost

Hergé se branio da je samo obavljao svoj posao. No, na njega je to ostavilo trajne posljedice po zdravlje, o čemu svjedoči i kasniji nervni slom, a kako je stoljeće odmicalo, dežurni dušebrižnici stalno su uzimali na zub pojedine elemente Hergéovih stripova i proglašavali ih politički nekorektnim. Tako su u Tintinovom putovanju u Sovjetski Savez pronalazili pamflete protiv boljševizma, dok je Tintinov put u Kongo ponajviše prozivan zbog karikaturalno nacrtanih crnaca, što je i sam autor kasnije priznao.

U Tintinovoj avanturi u osvajanju svemira naš junak se pridružuje europskoj, internacionalnoj ekipi koja se utrkuje s američkom ekipom koju financira osobe sa židovskim imenom i koja izgledom podsjeća na nacističke karikature istih.

Hergé je kasnije priznao vlastite predrasude u pogledu takvih elemenata i kao da mu je to priznanje, apsurdno, najviše uzeto za zlo. Apsurd leži u tome da je Tintin doista europsko dijete XX. stoljeća i kao takvo dijete obilježen je svim vrlinama i manama tog stoljeća. Ono čime nam se Tintin najviše “zamjerio”, jest spoznaja koliko i sami uzgajamo predrasude.

Zrno humora i satire

A insistirati na političkoj korektnosti Hergéovih albuma loše je potrošeno vrijeme, jer u isto vrijeme avanture Tintina su među najuzbudljivijima uopće u literaturi, što strip-albume Tintina smješta među najljepše eskapizme prošlog stoljeća. Kako je Tintin putovao sve dalje, tako se i Hergé posvetio istraživanju zemalja u koje njegov junak odlazi.

Upravo se u toj točki može objasniti i nevjerojatna popularnost Tintina. U vremenu dok je još papir imao primat pred televizijom, Tintin je igrao ulogu kakvu danas igraju dokumentarni kanali koje ljudi tako vole.

Prije National Geographica postojao je Tintin. Hergé je majstor pustolovine poput Julesa Vernea ili Roberta Stevensona, a ako još uz to dodate i zrno humora i satire Marka Twaina, dobit ćete razlog zbog kojega se zaljubite u stripove o Tintinu. Hergéov crtež je ovjenčan kritikama i priznat od svih - upravo je Hergé stvorio famoznu “čistu liniju” koja se usko veže uz pojam europskog stripa. Iako smješten u poluparalelnu stvarnost, stripovi o Tintinu pružili su Hergéu priliku da čitateljima približi stvarne i daleke kulture.

Oči djeteta

Upravo nakon pojave Tintina, netko se pametan sjetio da bi se u školama povijest i zemljopis lakše predavali uz - strip! Tintin je nacrtan vrlo jednostavno, što ga kod čitatelja čini savršenim suputnikom. Tintinovi su postupci moralno čisti, a njegov stav prema životu i svijetu je gledan kroz oči znatiželjnog i neustrašivog djeteta.

Lijepo je što ćemo avanture Tintina u domaćem izdanju pratiti u kronološki točnom rasporedu: prva knjiga u kojoj su avanture u Sovjetskom Savezu i Kongu poslastica je za stripofile, dva su to albuma koji su najosporavaniji, i od publike i od autora; druga knjiga, među ostalim sadrži i “Plavi lotus”, album koji je ocijenjen kao prvi, pravi Tintin, a u trećoj knjizi ćemo, primjerice, upoznati i balkanske državice koje su, pogađate, zavađene!