Umro je poznati hrvatski znanstvenik, riješio je jedan od najvažnijih misterija naše povijesti umjetnosti

U Splitu je u 68. godini života umro Radoslav Tomić, hrvatski povjesničar umjetnosti, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Među ostalim, ostat će zapamćen kao osoba koja je riješila jedan od najvećih misterija povijesti umjetnosti, kao autor brojnih znanstvenih članaka, te izložbi.

Naime, podsjetimo, nakon punih dvadeset godina potrage, bilo je pronađeno ulje na platnu "Bogorodica s Djetetom, Ivanom Krstiteljem i sv. Jurajom s anđelom" nepoznatog autora, kao i lopov koji je sliku ukrao s konzervatorskog odjela Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika u Splitu, u hladnu noć sa 29. na 30. prosinca 1993. godine, onesposobivši prije krađe alarm koji je bio uključen. Dimenzije slike su 94 puta 133 centimetara, po nekima procjenama vrijedi između 40 i 300 tisuća eura. Kako mi je kad je pronađena slika rekao "Presretan sam da je slika pronađena. Imala je cijelu tu jednu nesretnu priču. Budući da sam je na restauraciju iz Krka u Split odnio ja, bilo mi je posebno stalo da se pronađe. Sve je to bilo jedno dosta traumatično iskustvo, a nakon ovih godina već sam se prestao nadati". Bio je profesor na Institutu za povijest umjetnosti i nositelj znanstvenog projekta "Slikarstvo i skultptura od 15. do 19. stoljeća u priobalnoj Hrvatskoj".

Priča profesora Tomića posebno je bila vezana uz ovu sliku. Naime, kada je sa svojim kolegama, među kojima su bili i Igor Fisković, Joško Belamarić, Nikola Jakšić i Ivan Matejčić, istraživao što će izložiti na velebnom projektu koji su pripremali, “Tisuću godina hrvatske skulpture”, stigli su i do samostana benediktinki na Krku. Župnik Antun Toljanić bio je posebno senzibiliziran na umjetnost, pa je dogovorio s koludricama da sve umjetnine koje posjeduju, a ne samo skulpture, iznesu pred ugledne povjesničare umjetnosti. Smatrao je da je to prigoda i da se neke od tih slika, ako ih oni posebno izdvoje kao vrijedne, odnesu na restauraciju koja im je u tom trenutku bila potrebna.

Razgovarali smo, tijekom njegova života, u više navrata. Jednom je to bilo kada je u Galeriji umjetnina Split, prvi put u povijesti obradio temu djela iz privatnih zbirki srednje Dalmacije, Splita, Trogira, Sinja i Omiša. Umjetnine je Tomić birao beskompromisno, pa je nakon godina obilazaka privatnih zbirki odlučio izložiti 49 djela, s naglaskom na razdoblje moderne. U Klovićevim dvorima bio je i autor izuzetno posjećene izložbe “Sveto i profano - slikarstvo talijanskog baroka u Hrvatskoj”.

Bio je i član HAZU, gdje se može pronaći njegov puni životopis Radoslav Tomić rodio se 1. ožujka 1957. u Splitu. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1982., magistrirao 1988. godine s temom Poljica ‒ prostor i spomenici, a doktorirao 1994. s temom Barokno kiparstvo u mramoru na području Dalmacije. Usavršavao se u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Radio je kao kustos u Muzeju grada Splita od 1983. do 1986., od 1986. do 1998. radio je u tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture kao konzervator savjetnik. Od 1998. bio je zaposlen u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, gdje je od 2011. bio znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. Od 1997. do 2014. predavao je Umjetnost baroka na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, gdje je izabran u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Predavao je i na sveučilištima u Zagrebu i Splitu.

Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za likovne umjetnosti bio je od 2010., a od 2004. bio je član suradnik. Od 2023. bio je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu.

Akademik Radoslav Tomić bio je autor ili koautor brojnih knjiga, među kojima se izdvajaju: Barokni oltaru i skulptura u Dalmaciji (1995.), Trogirska slikarska baština (1997.), Splitska slikarska baština (2002.), Slikar Giovanni Battista Augusti Pitteri u Dalmaciji (2002.), Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Slikarstvo (Zadar 2006.), Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Kiparstvo II, (Zadar 2008.). Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku (2014.), Vrboska i njezine znamenitosti (urednik i koautor; 2016.), Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku (koautor; 2017.) i Znakovi identiteta. Sveci zaštitnici u umjetnosti 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, Boki kotorskoj i Dubrovačkoj Republici (2022.).

Bo je autor ili koautor mnogih izložbi, među ostalim i izložbi 1000 godina hrvatske skulpture (Zagreb, 1991.), Hrvati: vjera, kultura, umjetnost (Vatikan, 1999.), Dominikanci u Hrvatskoj (Zagreb, 2008.-2009.), Zagovori sv. Tripunu. Umjetnička baština Kotorske biskupije (Zagreb 2009.-2010.), Milost susreta. Umjetnička baština Franjevačke provincije sv. Jeronima, (Zagreb, 2010. – 2011.), Tizian Tintoretto Vernoese. Veliki slikari renesanse (Zagreb, 2011), Sveto i profane slikarstvo talijanskog baroka u Hrvatskoj (Zagreb 2015.), Umjetnine iz privatnih zbirki Srednje Dalmacije (Split, 2016.), Vlaho Bukovac (Zagreb, 2018.).

Sudjelovao u uređenju Zbirke crkvene umjetnosti župne crkve u Omišu, Sutivanu na Braču, Splitu i Muzeja crkvene umjetnosti u Kotoru.