Ivan Posavec

‘Već 1985. dobio sam titulu majstora jugoslavenske fotografije. No, tek sam se s Mijom Vesovićem naučio opustiti među ljudima‘

Pod nazivom Makadam i podnaslovom - Lica koja znam, imena koja sam zaboravio a u izdanju sisačke Galerije Striegl ova siva, lijepo oblikovana knjiga kvadratnog oblika donosi nešto više od 300 Posavčevih fotografija, uglavnom manje poznatih, koje su nastale od ranih 1970-ih pa do nedavno

 Vedran Peteh/Cropix
U knjizi ‘Makadam‘ je više od 300 fotografija među kojima je i moćan prizor njegovih roditelja snimljen u Dužici 1972. godine, dok je Posavec još bio student veterine, koji je već najavljivao velikog fotografa

Sredinom fotografije dominira bijela ženska ruka koja razgrće zemlju, istovremeno skrivajući lice dječaka koji čuči i gleda što radi ta seljanka koja je kraj njega sagnuta u struku. Pokraj njega je muškarac s kapom na glavi, markantnih crta lica, također je u čučnju, pogleda uperenog u tu zemlju i ruku. Trojka se nalazi na preoranoj zemlji a na crno-bijeloj fotografiji nazira se tek malo blijedoga neba i ogoljelo stablo u daljini. Tu je fotografiju snimio 1972. godine, malim ruskim bakelitnim aparatom Lubitel, jedan student veterine. Slika je moćna, kompozicijski precizno posložena, jasno nam govori o tim ljudima čija je sudbina neraskidivo vezana za zemlju iz koje će se nešto roditi ili ne. Očiti su ruka i oko majstora koji se tek treba upisati na studij kamere na...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. studeni 2024 07:50