Sredinom fotografije dominira bijela ženska ruka koja razgrće zemlju, istovremeno skrivajući lice dječaka koji čuči i gleda što radi ta seljanka koja je kraj njega sagnuta u struku. Pokraj njega je muškarac s kapom na glavi, markantnih crta lica, također je u čučnju, pogleda uperenog u tu zemlju i ruku. Trojka se nalazi na preoranoj zemlji a na crno-bijeloj fotografiji nazira se tek malo blijedoga neba i ogoljelo stablo u daljini. Tu je fotografiju snimio 1972. godine, malim ruskim bakelitnim aparatom Lubitel, jedan student veterine. Slika je moćna, kompozicijski precizno posložena, jasno nam govori o tim ljudima čija je sudbina neraskidivo vezana za zemlju iz koje će se nešto roditi ili ne. Očiti su ruka i oko majstora koji se tek treba upisati na studij kamere na...
Ivan Posavec
‘Već 1985. dobio sam titulu majstora jugoslavenske fotografije. No, tek sam se s Mijom Vesovićem naučio opustiti među ljudima‘
Pod nazivom Makadam i podnaslovom - Lica koja znam, imena koja sam zaboravio a u izdanju sisačke Galerije Striegl ova siva, lijepo oblikovana knjiga kvadratnog oblika donosi nešto više od 300 Posavčevih fotografija, uglavnom manje poznatih, koje su nastale od ranih 1970-ih pa do nedavno
Vedran Peteh/CropixU knjizi ‘Makadam‘ je više od 300 fotografija među kojima je i moćan prizor njegovih roditelja snimljen u Dužici 1972. godine, dok je Posavec još bio student veterine, koji je već najavljivao velikog fotografa
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....