Veličanstveni Vranyczanyjevi - moćni mecene i kolekcionari koji su otkrili Bukovca

"Veličanstveni Vranyczanyjevi. Umjetnički, povijesni i politički okvir života jedne obitelji”, izložba je koju za 14. svibnja s nizom suradnika sprema kustosica Muzeja za umjetnost i obrt Marina Bagarić. Naslov je nadahnut filmskom sagom Orsona Wellesa “Veličanstveni Ambersonovi”, i kompleksna je priča o obitelji Vranyczany-Dobrinović, čiji su nasljednici još i danas prisutni.

Obuhvaćena je povijest jedne od najutjecajnijih obitelji na ovim prostorima, od umjetnosti, preko književnika i književnih djela koja su inspirirali, od A.G. Matoša pa nadalje, preko nakita koje su nosile žene iz obitelji, sve do nebrojenih nekretnina koje su posjedovali, među kojima je i Palača Vranyczany na Zrinjevcu, u kojoj je Moderna galerija.

Karasovo školovanje

Neki od njih imali su burne živote, drugi su imali važnu ulogu u društvenom životu, pa su pripadnici ove obitelji utemeljili Narodnu (ilirsku) čitaonicu, bili suosnivači Društva hrvatskih umjetnika, financijski su podržali osnivanje JAZU, uveli su metodu Montessori u Hrvatskoj...

Kako bi se posjetitelji bolje snašli u priči o ovoj kompleksnoj obitelji, u uvodnom dijelu izložbe moći će se pogledati i njihovo rodoslovlje. Mnogi od njih bili su mecene umjetnosti i pod njihovim su pokroviteljstvima nastala neka od najvažnijih djela hrvatske moderne umjetnosti. Drugi su se sami bavili umjetnošću. Treći su, pak, bili muze pojedinim važnim europskim autorima.

Nikola Vranyczany-Dobrinović, primjerice, financirao je školovanje Vjekoslava Karasa u Rimu, a Vlaho Bukovac u kontakt je s obitelji došao nakon što je postumno, po sačuvanoj fotografiji, portretirao Nikolu. No, jedna od centralnih ličnosti ove obitelji bio je Nikolin sin Ljudevit, rođen 1840., umro 1922. Ljudevit je, s Bukovcem, bio suosnivač spomenutog Društva hrvatskih umjetnika, podigao je palaču na Zrinjevcu, uz mnoge nekretnine, bio je strastveni kolekcionar umjetnosti, ali i sam pasionirani fotograf. Radi prijateljstva s ovim kolekcionarom, i narudžbi koje je dobivao od njega, Bukovac je u jednom trenutku počeo razmišljati o tome da se vrati u Hrvatsku. Kako je zabilježeno, na Ljudevitov poziv napravio je devet portreta obitelji, po pojedinom je dobio oko tisuću forinti. Vera Kružić-Uchytil tumači da su to narudžbe kojima se Bukovcu želio nadoknaditi materijalni gubitak nastao odbijanjem vladine narudžbe.

Upravo je svoju paletu Bukovac posvijetlio dok je bio gostom dvorca obitelji u Oroslavju, tamo su nastala i njegova prva pleneristička djela.

Inače, Olga Vranyczany-Dobrinović je posudila svoju raskošnu ružičastu haljinu za model Sidonije Erdody Rubido na znamenitoj Bukovčevoj slici “Hrvatski narodni preporod”, što se također pokazuje na izložbi, kao i fragment haljine koju je oslikao sam Vlaho Bukovac.

Ovaj je segment, vezan uz likovnost, istražila kustosica Petra Vugrinec, koja u popratnom katalogu piše temu: “Obitelj Vranyczany - mecene i kolekcionari hrvatske umjetnosti”. Kada je o vezi Bukovca i te obitelji riječ, izložit će se, ističe, i dosad nepoznati portret Julije, rođene Vranyczany, dok portret Ivke Vranyczany otvara poglavlje portreta u prirodi i na ladanjima imućnih obitelji i aristokracije.Portreti obitelji izloženi su i na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896., a kako tumači Petra Vugrinec: “Odjek u tisku bio je velik te su ova djela potaknula daljnje narudžbe među zagrebačkom građanskom elitom.”

Djeca baruna Ljudevita

Ljudevit Vranyczany-Dobrinović otkupio je od Bukovca sliku “Pet ćutila”, alegorijeljudskih osjetila uprizorenih u pet golih ženskih tijela.

Barun, koji je bezrezervno pristao uz mlade secesioniste, poziva krajem 19. stoljeća umjetnike na imanje u Oroslavju, što dobiva izniman publicitet u tisku. Knjige gostiju u dvorcu oslikali su umjetnici poput Vlaha Bukovca, Bele Čikoš-Sesije, Roberta Auera, Otona Ivekovića, Tomislava Krizmana, Viktora Kovačića, Ivana Meštrovića... knjiga je, tumači se, mali almanah antologijskih ostvarenja moderne.

Unatoč snažnim vezama s Bukovcem, prve akvizicije ove obitelji povezane su s Nikolom Mašićem. Bili su najvažniji naručitelji njegovih slika koje su se, kako tumači Petra Vugrinec, “lijepo uklapale u ugodu aristokratske svakodnevnice”.

Ljeti je Mirko Rački slikao u dvorcima obitelji - pejzaži su važni za njegov opus, kao i akvareli koje je slikao Tomislav Krizman na istoj lokaciji. Medović je slikao portret djece baruna Ljudevita, 13 godina nakon Bukovca...

Rothschildova muza, fatalna Ada Vranyczany-Dobrinović

Ljudevit Vranyczany-Dobrinović često je portretirao svoju kćer uz koju je bio vrlo vezan. Ona je na mnogim njegovim fotografijama, prvo kao sramežljiv djevorčurak, potom kao samouvjerena djevojka. Adu je, bilježi Marija Tonković, “romantične nevine ljepote i tonske mekoće”, snimio i barun Albert von Rothschild, iz znamenite obitelji, a dvije sačuvane fotografije bit će i na izložbi. Albert von Rothschild, inače, uvršten je među najslavnije fotografe svoga vremena u prvom portfoliju te vrste u Europi Die Kunst in der Photographie. Lijepu je Adu fotografirala i Dora Kallmus, koja je djelovala pod pseudonimom Madame d’Ora. Čitavu su obitelj portretirala i braća Vianelli, tada službeni fotografi prinčevskoga para od Walesa. Fotografirali su se i kod Tonke. Međutim, Ada je bila posebna te, kako dalje tumači Marija Tonković: “Ona osvjetljava životnost jednog vremena u kojem je bila muza, inspiracija značajnim fotografskim umjetnicima koji su je prikazivali kao ikonu karizmatičnog, sada dalekog svijeta. Dok su ostali članovi obitelji plaćali usluge profesionalnih atelijera ili pak sami fotografirali, Adu kao model mnogi priželjkuju, jer kroz njezine portrete struji prepoznatljiv fluid”.

Od fotografa Giorgia do kiparice Renée

Članovi ove obitelji nisu bili samo mecene, već i sami umjetnici. Najdragocjeniji fotografski prinos ovoj izložbi, kako tumači Marija Tonković, kustosica ovog dijela izložbe, predstavljaju radovi Ljudevita Vranyczany-Dobrinovića, kojeg bi se, nastavlja, “po metjerskom savršenstvu, kultiviranom pristupu i odabiru motiva teško moglo nazvati amaterom”. Jedan je od tek desetorice fotografa koji su sudjelovali na Gospodarskoj izložbi 1864. u Zagrebu. Svoje je”svietlopisne pokušaje”, kako ih je nazivao, izlagao pod imenom Lujo Dobrinović. Sačuvane su i fotografije baruna Giorgia Vranyczanyja iz Rijeke. I Ambroz je dnevnički fotografirao svoju obitelj. Važna je kiparica bila Renée Vranyczany-Dobrinović, među poznatijim je radovima njezin portret umjetničkog kolege Tomislava Krizmana. Na skupnoj izložbi u Umjetničkom paviljonu s njom je krajem 19. stoljeća izlagala i Ada Vranyczany-Dobrinović, ilustracije. Danas još djeluju praunuke jednog od glavnih protagonista obitelji, Ljudevita Vranyczanyja, slikarica Marijana Muljević i kiparica Renata Vranyczany Azinović.