ZA PAR DANA SE OTVARA IZLOŽBA IGORA HOFBAUERA: 'Neboderi iz mog kvarta, Utrina, inspiracija su mi za apokaliptične prizore u stripu'

“Mister Morgen” naslov je 13 stripova Igora Hofbauera ukoričenih u knjizi koju su izdali Močvara, Udruženje za razvoj kulture i UPI2M, a bit će promovirana 2. studenoga u Galeriji Bravo, uz izložbu.

Stripove povezuju u pravilu usamljeni likovi koji malo govore, dramatične scene dodatno podcrtane jakom crnom bojom i otuđenje čovjeka u apokaliptičnim prizorima smještenim u poslijeratna urbana naselja kojima dominiraju neboderi, smješteni u Novi Beograd, novi dio Ljubljane, prvenstveno Novi Zagreb, Utrine, naselje koje ovaj umjetnik najbolje poznaje i u kojem i živi.

Knjiga Hofbauerovih stripova objavljena je i na francuskom, u izdanju renomirane kuće L’Association, dok će ju početkom slijedeće godine za američko tržište objaviti Conundrum Press. Riječ je, ujedno, o dva trenutačno najjača tržišta za strip na svijetu.

Zakopana tijela, štakori, čovjek kojem zabadaju čavao u glavu, tek rođeno dijete kojeg se pokušavaju riješiti, agresivan virus koji putnike vlaka pretvara u zombije, inspektor za struju koji više nalikuje životinji, nego čovjeku, seks dvoje ljudi čije su glave ispod kutija, a koje promatra sovjetski vođa... likovi u stripovima Igora Hofbauera daleko su od umivenih.

Žrtvuje dijete

Naslov “Mister Morgen” inspiriran je istoimenim hitom Ive Robića iz šezdesetih, pitam umjetnika na početku našeg razgovora. “To je pjesma koja se javila u doba optimizma, govorila je o čovjeku sutrašnjice i u potpunom je kontrastu sa situacijom danas, kada sigurno ne prevladava optimističan pogled na budućnost. Pjesma je nostalgična, sjetna, sjećaju je se ljudi koji su odrastali šezdesetih, dok današnjoj djeci sumnjam da išta znači. Uglavnom, naslov mi se činio kao dobra završna špica za stripove.”

Strip “Olympia” prati slavnu pjevačicu koja svoju karijeru započinje šezdesetih u San Remu, na festivalu glazbe. Ponovno asocijacija na popularnu muziku iz šezdesetih u stripu autora rođenog 1974? “U ovom je stripu riječ o melodrami u kojoj se junakinja, zvijezda, morala žrtvovati za svoj status na vrlo mračne načine (žrtvuje dijete koje je rodila, op.a.). Ona svoju karijeru započinje u navedenom razdoblju. U pozadini priče o glamuru mnogo je mračnih događaja, riječ je o mojem osobnom dojmu o divama, koje sam stekao dok sam listao šarene časopise čekajući kod frizera ili zubara i čitao u njima feljtone o tim zvijezdama iz šezdesetih i sedamdesetih. U mom stripu Olympia proždire svoje buduće nasljednice, dive, zvjezdice i starlete.”

Neobično mi je, kažem mu, vidjeti da se bavi temom dive iz San Rema, njegovo se ime veže uz nezavisnu scenu: “Stvarnost me nikada nije zanimala, pa samim tim ni opisivanje stvarnosti. Strip mi je i zato interesantan medij, jer je mnogo toga dozvoljeno, a pritom nisu potrebni nikakvi skupi, specijalni efekti. Dovoljan je samo tuš. Strip je disciplina u kojoj mogu zamišljati razne fantastične situacije, a onda to i nacrtati. A ponekad se radnja u mojim stripovima počinje i odvijati sama od sebe, ne kontroliram je.”

Novi Zagreb

Crtež je klasičan, malo stiliziran, boje su isključivo bijela, crna, crvena i siva, a Hofbauer dalje kaže: “Bitno je da crtež bude uvjerljiv kako bi čitatelji povjerovali u istinitost radnje. Crtanje stripa dugotrajan je i minuciozan posao”.

U stripu “Čavao” pak, uz novozagrebačke prizore, pojavljuju se i spomenici NOB-u: “U knjizi je riječ o stripovima koji su nastajali kroz deset godina, ovaj je nastao u doba polemika o propadanju spomenika nastalih nakon Drugog svjetskog rata. Ovi spomenici vizualno uistinu podsjećaju na svemirske brodove. No, što vrijeme bude više odmicalo, sve će više biti enigma za buduće generacije. ‘Čavao’ spada u moje ranije, narativnije stripove. U kasnijim stripovima potpuno napuštam razgovor, dominira crtež. Razgovor nije moja forma. U prvim sam stripovim previše želio reći, poslije priču pojednostavljujem. Sad radim na novim stripovima za koji su još hermetičniji”.

Poveznica je većini stripova spomenuti Novi Zagreb: “Moji se likovi kreću u krajoliku koji znam napamet, u kojemu poznajem sve vizure. Novi Zagreb vrlo je dobro isplanirano naselje, mnoštvo je zelenila, ugodan je za život. No, neboderi su, s druge strane, podobna vizura za često apokaliptične prizore koje želim pokazati”.

Priče povezuje zajednički vizualni jezik, no i neki likovi koji gostuju jedni kod drugih u stripu. “Na taj sam način dodatno povezao stripove, likovi zapravo ulaze jedni drugima u priču”, kaže Hofbauer. U više se stripova pojavljuje gotovo klaunoliki protagonist: “Riječ je o doktoru Mabuseu Fritza Langa, jednom od najfascinantnijih likova u povijesti filma koje sam vidio. On je u mojem stripu nacrtan uistinu takav kakav je u filmu, nimalo nije iskarikiran. Arhetip je za određenu vrstu ponašanja”.

Važnost plakata

Uz glavne protagoniste, u pravilu individualce koji su se odmetnuli od društva, u stripu se mogu pronaći i ljudi s aktovkama i kravatama, uniformirani, kako kaže strip-autor i ilustrator, oni se “pojavljuju kao protuteža, kao suprotnost glavnoj radnji”.

Igor Hofbauer radi i ilustracije za francuske dnevne novine Le Monde: “Zvali su me da ilustriram neke ekonomske teme, drugačije od onih koje radim. To mi je bio i izazov. Međutim, oni zovu niz autora diljem svijeta”, skromno dodaje.

Vrlo je, inače, zanimljiv njegov rad uz tekst “Mit vlasništva” koji potpisuje francuski ekonomski komentator Frédéric Cazenave.

Prisutan je i na domaćem i na stranom trištu. Sudjelovao je na stripu o Miroslavu Krleži, scenarista Bore Ćosića. Autor je naslovnice novog albuma banda Billy Talent “Afraid of Heights”, u izdanju Warner Brothers. Njegovi su radovi i u tzv. “bibliji” rock-plakata, knjizi “Art of Modern Rock: The Poster Explosion” koju potpisuju Paul Grushkin i Denis King. U široj je javnosti najpoznatiji po plakatima za Močvaru, ali i po plakatima i omotnicama albuma za Pips, Chips&Videoclips, TBF, Blurt, Metz, Figli di Madre Ignota.... Surađivao je i na scenografiji za televiziju, za emisiju “Briljantin”: “Ne bježim ni od komercijalnog posla. Drago mi je da mogu živjeti od onoga što volim raditi. Iako je to često i usamljenički posao. Za plakate je važno da funkcioniraju na više razina, imaju priču, grafiku, da se jednako dobro čitaju izbliza i izdaleka”, kaže.

Na Likovnoj je akademiji bio u klasi Zlatka Kesera, kako kaže, “sjajnog profesora, u čiju klasu često idu autori koji su izvan mainstreama”. Negdje sam pročitala da želi crtati onako kako sviraju This Heat: “Čovjek svašta kaže tijekom godina. Danas imam upravo suprotan stav, ne želim ljudima nametati vlastite glazbene reference”.

No, u ranim je godinama, nadodaje, na njega najviše utjecao Željko Zorica Šiš i grupa ZZOT: “Bila mi je vrlo bliska njihova tadašnja estetika”.