'Zbog radova su nas hapsili, a s izložbi smo bježali da nas ne istuku'

Boris Kuk i Bino Uršić, koji su zajedno radili kao Božesačuvaj, vizualno su obilježili scenu devedesetih i utjecali na mnoge pojave i trendove na ovom području primjetne i dandanas.

Bino Uršić danas je kreativni direktor uspješne marketinške tvrtke koja funkcionira i na međunarodnoj razini, Real grupe. Boris Kuk je samostalni umjetnik s naglaskom na književnom izdavaštvu, oblikovao je mnoge naslovnice, primjerice za Jesenski&Turk.

Izložba dvojca Božesačuvaj može se, nakon dugog niza godina, točnije nakon dvadeset godina, ako se izuzmu plakati vezani uz Jabuku prije tri godine izloženi u Arheološkom muzeju, pogledati u zanimljivo uređenom klubu Botaničar, koji se uskoro otvara, a samo za potrebe ove izložbe omogućen je preview kako će izgledati.

Kako je došlo do izložbe objašnjava Boris Kuk: “Zvalo nas je nekoliko studenata povijesti umjetnosti s Filozofskog fakulteta, izložba je dio kolegija Kustoske prakse, tako da smo mi samo ‘manekeni’ na ovoj izložbi. Njima je to bio seminarski rad u sklopu kojeg su vrlo fino sročili kako funkcionira ironija nekad, a kako sada. U svakom slučaju, naš je rad ovom interpretacijom dobio jednu novu, drukčiju dimenziju. Studenti su rekli kako im je bilo zanimljivo slušati o kontekstu tog vremena, prepričavali smo im, primjerice, kako smo bježali kroz stražnja vrata galerije u kojoj smo izlagali jer su nas željeli istući, kako su nas hapsili radi radova... neki od studenata nisu se ni rodili kada se sve to događalo”.

Četvoro studenata, Marija Despotović, Marta Fiket, Marta Radman i Josip Vukelić, naime, istražuju funkcioniraju li plakati iz devedesetih u današnjem vremenu u kontekstu političke satire. Zaključili su da funkcioniraju.

A upravo su Božesačuvaj, uz, primjerice, Feral Tribune definirali ironiju devedesetih.

Zašto su se razišli? “Shvatili smo da se previše približavamo komercijalizaciji, dobivali smo mnoštvo narudžbi, a to nije bila svrha čitavog ovog projekta. Sve se počelo razvodnjavati, a zamišljeno je da bude beskompromisno”, kažu obojica, a Boris Kuk dodaje: “Bilo je to -i-ikada je došlo novo, liberalnije vrijeme, promjena vlasti. I oni koji su bili protiv Božesačuvaj, postali su Božesačuvaj, svi su odjednom bili hrabri i pametni.”

Rođeni su krajem šezdesetih godina, znaju se još iz osnovne škole, sa Srednjaka, kasnije su zajedno upisali Primijenjenu školu, pa potom Boris Kuk Likovnu akademiju u Zagrebu, a Bino Uršić u Pragu. U doba novog vala bili su srednjoškolci pred Zvečkom, a kako kažu, na njih je najviše i utjecalo to doba, od estetike stripa Novog kvadrata, preko glazbe, pa nadalje. Okušali su se i u glazbi i pisanju, na kraju su shvatili da najbolje funkcioniraju kroz vizualne kodove. No, iz doba kada su započeli pisati knjigu ostao im je naziv Božesačuvaj. “Željeli smo ostati anonimni, kao primjerice danas Banksy, no odmah su nas provalili”, kaže Boris Kuk.

Radili su i niz naslovnica albuma, u kolektivnom su sjećanju zasigurno ostale one za “Srebrne svinje” Psihomodo popa, “Enfant terrible” Dine Dvornika, “Život uživo” Majki, “Pustinje” Laufera... sve zajedno, na popisu diskografije može se naći pedesetak upečatljivih naslovnica. O tomu Bino Uršić kaže: “Zapravo smo napravili naslovnice petstotinjak albuma, no pedesetak ih je koje smo željeli potpisati, druge su bile samo zarada. Odgojen sam tako da shvaćam dizajn kao primijenjenu umjetnost. Sve smo albume prije oblikovanja naslovnice preslušali, razgovarali s autorima što žele poručiti, i onda to što oni žele poručiti prenijeli na naslovnicu albuma, naslovnica je bila refleksija njihova izričaja. Ne čini mi se da uvijek svi u dizajnu to uzimaju kao pravilo.”

Kako, nažalost, ne postoji web arhiva njihovih radova, rijetko se može vidjeti što rade. Na izložbi u Botaničaru među ostalima se mogu pogledati radovi koji dekonstruiraju razne simbole, primjerice, crnim se plakatom s ispremiješanim znakovima sugerira promatraču da od njih može sastaviti kukasti križ, crvenim plakatom petokraka. Izložena je i najava za koncert Majki u obliku jelovnika, reklama za Stojedinicu, potom je slovima različitih fontova izrezanih iz novina napisana “prijeteća” poruka “Mi držimo vašu djecu, ne paničarite” za Klub Jabuka...

U svojem odnosu prema kukastom križu, simbolu totalitarizma, kao da su predvidjeli radikalizirano društvo ili je to bio komentar zbivanja u razdoblju kada su djelovali? “Lako je bilo predvidjeti do kud čitava situacija može odvesti”, kaže Bino Uršić.

Bino Uršić komentira ove radove na sljedeći način: “Svrstava nas se pod grafičke dizajnere, a ja se, promatrajući čitavu situaciju s odmakom, ne bih posve složio s tim. Glavno što smo mi promijenili kao Božesačuvaj jest način komunikacije i percepcije. Naš je vizualan jezik bio naslonjen na parodiju kako bismo ojačali tu komunikaciju, često se radilo o gegu. Neke smo plakate dizajnirali kao jelovnike u restoranu, ili etikete piva, ili naslovnice novina, no govorili su o nečem drugom, promijenili smo im značenje”.

Boris Kuk dodaje: “Dekonstruirali smo postojeće forme, promijenili smo im sadržaj i tako doveli do kuršlusa u glavama”. Danas, kako kaže Bino Uršić, situacija je bitno drukčija: “U doba kad su nastajali ovi radovi nije bilo interneta, niti društvenih mreža, i treba ih promatrati kroz tu prizmu. Danas se plakati moraju prilagoditi novim medijima i provući se kroz silnu količinu informacija koja je često i banalizirana”.

Netko je nedavno napisao da je došlo vrijeme da se Božesačuvaj vrati? Pa, je li došlo vrijeme? “Možda”, odgovaraju zajedno.

Spomenuli smo izložbu u Arheološkom muzeju, gdje su bili izloženi plakati za Jabuku. Neke od najvažnijih plakata za ovaj klub potpisuju upravo oni. Nedavno se Danijel Žeželj bunio kada je jedan band preuzeo bez dozvole njegov kultni znak za Kulušić. Da li se to događalo i njima? “Da”. I, kako to podnose, stoički? “Nismo dizali frku. Zapravo je i neka vrsta komplimenta kada vam kradu rad koji nitko nije naručio, što nam se znalo događati”.

Nedavno je bila velika frka oko Jabuke. Kako to komentiraju? “Radimo na tome da sve bude u redu”.

U svakom slučaju, radovi dvojice autora bez nedoumice bi trebali izaći u monografiji. Monografija je, kažu, i njima nedavno pala na pamet. Čekamo...