Ulazak u prostor njegove umjetnosti učinit će vas nestabilnijima i nesigurnijima nego što se osjećate u tom trenutku. Nije, možda, baš najbolja preporuka, no rad austrijskog umjetnika Petera Koglera izložen u Muzeju suvremene umjetnosti neće vas ostaviti ravnodušnima. Koglerova djela okružuju gledatelja sa svih strana, čini se kao da se omataju oko posjetitelja.
Obilazak izložbe, prema umjetnikovoj preporuci, počinje s kraja muzeja. Sviđaju mu se pokretne stepenice (“Kao u shopping centru”, kaže), a tamo su i crno-bijeli crteži apstraktnih, zavojitih formi, koji prekrivaju gigantsku prostoriju: “To je paradoks. Soba je prazna, nije izložen niti jedan predmet, no čini se da je posve ispunjena”, kaže Kogler i nadodaje: “Kao u kubizmu, zanima me prikazivanje pojmova prostora i vremena u umjetnosti.”
Soba s globusom
U MSU je i zamračena soba sa 3D globusom, pa ona s umjetnikovim skulpturama, s motivima koji ga često opsjedaju: mrava, ljudskog mozga ili bijelih štakora. Sve završava monumentalnom instalacijom iza crvene zavjese.
Kogler izlaže u istom prostoru u kojemu je donedavno bila izložba Julija Knifera. On nije za austrijsku umjetnost ono što je Knifer za našu, ali dovoljno je interesantan. Njegovi su mediji perfomans, video, film, slikarstvo, kompjuterska umjetnost, arhitektura. Izlagao je na Venecijanskom bijenalu i na Documenti u Kasselu (1992. i 1997.), imao je samostalne izložbe, među mnogima, u MUMOK-u u Beču i Kunsthalleu u Frankfurtu. Radove je izveo u mnogim javnim prostorima: stanici podzemne željeznice na Karlsplatzu, Beč, Željezničkoj stanici, Graz, Parku za skejtanje, Porte d’Italie u Francuskoj.
Poput većine gostiju, spava u muzeju, no nije dobio potrebu zaviriti noću, vidjeti kako izgleda njegov rad. Šteta, bilo bi zanimljivo...
•Vaša se umjetnost formira osamdesetih godina u Los Angelesu. Zašto ste iz Beča otišli živjeti u Los Angeles?
- Uvijek me privlačila američka umjetnost. Zajedno sa suprugom, tada djevojkom, prije trideset tri godine otišao sam prvo u New York. Tamo smo živjeli neko vrijeme, vratili smo se nakratko u Beč, i otišli zatim Los Angeles. Sjećam se, bio je prosinac 1986., krenuli smo iz snježnog Beča, i stigli smo u LA, gdje je bilo mnogo palmi. Supruga je dovršavala studij arhitekture, ja sam radio u velikom ateljeu, u opasnom dijelu grada jer su tamo cijene bile povoljnije. Bili smo prijatelji s Johnom Baldessarijem i preko njega s Mikeom Kelleyem koji je kasnije počinio samoubojstvo. U društvu je bio i Raymond Pettibon. Sve su to velika imena, losangeleska scena bila je važna. Bio sam mlad, upijao sam, zanimali su me pop, minimalizam, zajedničko im je ponavljanje u umjetnosti, to me je odredilo. Tada sam se počeo baviti kompjutorskom umjetnošću.
•Zvuči kao da vam je bilo sjajno. Zašto ste otišli?
- Moja supruga je zatrudnjela, pa smo pogledali cijene američkih rodilišta. Dosta prozaičan razlog.
•Na vas su utjecali filmovi iz osamdesetih, primjerice “Blade Runner”, no spominjete i ranije filmove, primjerice Fritza Langa i njemačkog ekspresionizma?
- “Blade Runner” je važan film koji je na svoj način definirao osamdesete, estetiku razdoblja u kojemu sam se i ja počeo formirati. Svidjelo mi se poimanje grada u filmovima i kod redatelja koje spominjete, i Ridleyja Scotta i, ranije, Langa. Oduvijek me privlačila znanstvena fantastika.
•Na izložbi su i kolaži, izresci iz novina. Kažete da oni, osim o suvremenom društvu, govore i o vama?
- Kad niz godina radite kolaže i primijetite da ste, primjerice, dvadeset puta u te kolaže stavili prikaze stepenica, onda vam to nešto govori. Vjerojatno su sa stepenicama potaknuta neka sjećanja iz djetinjstva. No, naravno to je prije svega priča o suvremenom društvu, a ne moja vlastita psihoanaliza. Iako fotografije iz novina izrezujem automatizmom, i na isti način radim kolaže, sve to naposljetku prikazuje što se zbiva danas: demonstracije, burzu, potrese...
•No, osim burze i potresa, tu su i Maggie Simpson, i Madonna sa šiljastim grudnjakom...
- Sakupljam materijal u ateljeu i kad dobijem inspiraciju povezujem prizore. Umjetnik stvara u trenutku, sve ostalo je mit. Ne postoje remek-djela, već mnogo rada. Ta se demistifikacija umjetnosti nekome može svidjeti, drugom ne. Ostavljam prostora drugim umjetnicima za stav.
•Jedan od češćih motiva u vašoj umjetnosti je mrav, npr. u MSU je skulptura gigantskog mrava koja prstom pokazuje prema promatraču. Zašto mrav?
- Upotrijebio sam ga prvi pu 1991. kada sam ljetovao kod prijatelja, u njihovoj vili u Firenzi. Napravio sam mrava koji izgleda kao da trči preko novina. No, na prvu izgleda kao da se slovo pomiče, tek se kasnije shvaća koji je motiv. U to je doba izišlo i nekoliko važnih knjiga o proučavanju mrava, i moj je interes porastao. Zatim su me zvali da izlažem na Documenti u Kasselu, prvi put, 1992. Na ulazu u glavni izložbeni prostor bilo je mnoštvo mojih velikih mrava Bila je zanimljiva i ta javna percepcija. Naime, rad je mnogo puta objavljen u novinama, pa su se mravi množili...
•Crtali ste ih na zidu?
- Ne, riječ je o modularnom sistemu u tehnici sitotiska, kao i sad u MSU. Ogroman je to prostor, ja sam previše lijen da bih sve to slikao sam u jednoj galeriji, pa onda opet ispočetka. Rad je, kasnije, prenesen na skupnu izložbu u njujoršku MoMA-u čija su tema bili novi umjetnici iz Europe.
•Rekli ste, u šali, da ste lijeni. No, u vašem ateljeu radi vas šestoro na vašim projektima,vaša supruga, i suradnici. Kako to funkcionira?
- Dugo smo zajedno, riječ je o timu u kojemu svi sve znaju. Da nemamo suradnika za sve ove sofisticirane animacije, ne bih to stigao sam. I zvuk na projekciji u posljednjoj prostoriji nije radio kompozitor već likovni umjetnik koji zvuk oblikuje kao skulpturu.
•Osim mrava, ljudski mozak je još jedan simbol koji često koristite u radovima?
- Sviđa mi se dvojnost. Daje odgovor na sva pitanja, a opet je tako nježan, mek...
•Kupuju li kolekcionari vaše radove. Mogu li se kupiti, tako monumentalni?
- Da, zato što ne radim samo instalacije već i crteže i slike. Znaju me zvati i da oslikam čitave kuće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....