EDITORS EKSKLUZIVNO ZA JUTARNJI 'Ne želimo biti bend kojemu je jedan hit obilježio karijeru, ali barem nas više ne uspoređuju s Joy Divisionom'

Kad su 2009. prvi put nastupili na INmusic festivalu, zagrebačka publika tek ih je počela upoznavati - tad su svirali pred jedva stotinjak ljudi u prilično nezahvalnom ranovečernjem terminu, a u utorak navečer, devet godina poslije, engleska rock petorka Editors rasprodala je Tvornicu kulture. Dvosatna energična svirka i karizmatični frontmen Tom Smith (36) fanove su doslovce ostavili mokrima do gole kože, a oduševljene reakcije nešto manje od dvije tisuće ljudi samo su potvrdile da su Editorsi definitivno jedan od omiljenih bendova hrvatske publike. Na svom šestom zagrebačkom gostovanju promovirali su šesti studijski album "Violence", a detalje o istome u ekskluzivnom razgovoru prije koncerta otkrili su nam basist Russell Leetch (36) i bubnjar Edward Lay (37).

- Nazvati album 'Violence' možda jest bilo rizično zbog izrazito negativne konotacije koju ta riječ nosi, ali ovaj put htjeli smo biti direktniji nego ikad prije, htjeli smo govoriti bez okolišanja, ravno u lice i čini nam se da smo u tome uspjeli.

Ovaj album definitivno se može okarakterizirati kao 'romantično brutalan', a nasilje iz njegova imena zapravo objedinjuje naše kolektivno promišljanje o svijetu - koliko nas bombardiraju svime i svačime, u svim sferama života, u ljubavi/vezi/braku, na poslu, u politici koja mijenja ljudsku povijest… Na tu vrstu nasilja smo i ciljali jer upravo to nasilje konzumiramo na dnevnoj bazi, pa čak i u najbanalnijim situacijama - na kraju krajeva, i kad pijete pivo, kao mi sad, škodite vlastitome tijelu, nasilni ste prema njemu.

I priča iza hita "Hallelujah (So Low)", drugoga singla s novoga albuma, jednako je snažna - pjesma je nastala nakon što su Smith, Lay i klavijaturist te gitarist Elliott Williams posjetili izbjeglički kamp u Grčkoj.

- Ondje smo upoznali obitelji koje su prošle pravu havariju i sad pokušavaju stvoriti novi život u tuđini koja ih često ne prihvaća, čuli smo njihove intimne i potresne ispovijesti, koje su nas još jednom podsjetile da ne smijemo zaboraviti na ljudskost u sebi. Svi se u nekim aspektima možemo, ali i moramo poistovjetiti s tim ljudima.

Svijet je postao previše sebično mjesto, svi 'grabe' samo za sebe, umjesto da oni koji imaju i previše, dijele s drugima koji žive u neimaštini. Kad smo se vratili iz Grčke, Tom je osjetio potrebu to iskustvo pretočiti u pjesmu - iako se stihovi direktno ne referiraju na izbjeglice, važna je ta mračna i uznemirujuća nota, ali opet s dozom nade i jake emocije.

I kritičari i publika slažu se kako su Editorsi sa svakim novim albumom sve osobniji, ali i stroži prema sebi samima.

- Mi smo pravi štreberi na glazbenoj sceni, a danas je takvih, nažalost, definitivno sve manje. Ovo što smo upravo rekli nema nikakve veze s egom, nego ambicijom koja nas vodi i od koje ne bježimo.

Nakon sustavnog ignoriranja od strane medija i šikaniranja koje smo doživljavali na početku karijere, kad su nas kritičari uporno gurali u isti koš s Joy Divisionom, koje, eto, baš nitko od nas nikad nije niti pošteno slušao, uspjeli smo se, najviše zahvaljujući publici i njihovoj usmenoj predaji, etablirati kao kvalitetan bend.

Ali opet, ne želimo biti od onih kojima je jedan hit obilježio karijeru. Srećom, dovoljno smo samokritični pa ni ne vjerujemo da smo u ovih 16 godina, koliko postojimo, napisali takvu pjesmu zbog koje bismo uopće i mogli živjeti na staroj slavi.

Nevjerojatno smo sretni što putujemo, upoznajemo nova mjesta, ljude, kulture - sve nas to nadahnjuje. I kad pomisliš da više nemaš inspracije, ona naiđe upravo na takvim putovanjima. Tko zna, možda nas baš nešto iz Zagreba potakne na pisanje nove pjesme!

A iako znaju biti naporne, turneje za Editorse imaju i jednu vrlo pozitivnu stranu.

- Daju nam mogućnost otkrivanja novih bendova, a to širi i naše vlastite horizonte. Tako je bilo i s dečkima iz vašega Jonathana, koji su nas prije dvije, tri godine pratili na nekoliko koncerata i oduševili profesionalnošću te entuzijazmom. Volimo potporu lokalnih bendova od kojih i mi sami možemo nešto naučiti.

Uostalom, rad na sebi jedini je ključ uspjeha - uvijek treba težiti biti bolji, veći, pridobiti što više novih ljudi na koncertima, 'natjerati' ih da se hrane našom energijom, kao i mi njihovom. To je svojevrsna ovisnost, ta naša veza s publikom, i u njoj neizmjerno uživamo - rekli su nam Leetch i Lay te obećali kako će se Editorsi u Zagreb vratiti - vrlo brzo.