Aldo Tardozzi i Daniel Kušan: Snimili smo filmove za mlade jer želimo vratiti publiku u kina

ZAGREB - Aldo Tardozzi (r. 1974.) i Daniel Kušan (r. 1975.) mladi su redatelji koji se poznaju još iz djetinjstva, budući da su pohađali isti razred osnovne škole Izidora Kršnjavog. Životni put odveo ih je na studij filmske režije, a ove su godine obojica debitirala svojim dugometražnim igranim filmovima - Kušanov “Koko i duhovi” nastao je prema istoimenom romanu njegova oca Ivana, dok su Tardozzijeve “Fleke” urbana triler drama za čiju je inspiraciju poslužio stvaran događaj sa stranica crne kronike.

Dvije mlade cure

Brutalno ubojstvo zagrebačkog taksista 1998. godine podiglo je veliku buru u javnosti, zgroženoj činjenicom da su ubojice bile dvije maloljetne sestrične:

- Taj događaj bio je zanimljiv utoliko što to nije bilo nekakvo “hitman” ubojstvo, nego su zločin počinile dvije vrlo mlade cure koje su zapravo bile dio miljea u kojem smo svi boravili - objašnjava Aldo.

Glavne uloge tumače mlade glumice Iskra Jirsak, najpoznatija po ulozi Marte u sapunici “Najbolje godine”, te Nika Mišković, dobitnica brojnih nagrada za ulogu u kazališnoj predstavi “Ana i Mia”.

Rad na TV serijama

- Održali smo audiciju sa 84 glumice, pratio sam svaku novu generaciju koja je izlazila s Akademije, i tako smo došli do Iskre i Nike. Jako sam zadovoljan s njima i teško mi je uopće zamisliti da bi te uloge glumio netko drugi. Probe smo održavali kod mene doma, a ekipa se presvlačila po autima, ukratko - potpuna improvizacija - slikovito opisuje Aldo skromne uvjete u kojima je nastajao film.

Daniel Kušan, pak, za svoj je film imao nešto veći budžet, no sredstva od HAVC-a dobio je tek iz drugog pokušaja. Roman “Koko i duhovi” napisan je 1958., no Daniel film nije htio prilagođavati Facebook generaciji. Ne opterećuje se time da mora ispuniti očekivanja čitatelja romana, no jako ga zanima kako će na film reagirati netko tko nikada nije u ruci imao knjigu o Koku, poput stranih gledatelja kojima će se film predstaviti na nekom od inozemnih festivala.

Prije negoli su snimili svoj prvi dugometražni film, Aldo i Daniel iskustvo su skupljali u radu na TV-serijama. Koja je najveća razlika između rada na televiziji i onog na filmu?

Jeftino snimanje

- Rad na serijama užasno je brz, nema puno ponavljanja, što je dobro jer se naučiš brzo donositi neke odluke. Kada radiš filmove, možeš ići u detalje, ima puno više prostora za kreativnost. Prvi kadar “Koka” ponavljali smo 20 puta, baš sam si dao oduška - smije se Daniel, a Aldo ističe:

- Rad na TV-u ljudi nikad ne shvaćaju kao tvoj rad, već kao neku više ili manje uspješnu industriju, u kojoj možeš pokazati svoje kvalitete, dok će film uvijek promatrati kao nešto tvoje, i već samim time svaki je tvoj potez odgovorniji.

“Fleke” su u potpunosti snimane fotoaparatom, što je znatno jeftiniji način snimanja u odnosu na snimanje filmskom kamerom. Je li u pitanju novi trend među nezavisnim filmašima?

- Postoji fotoaparat koji ima vrlo dobre filmske karakteristike - na njega se mogu staviti filmski objektivi, ima vrlo dobar prijem svjetla po noći, a snimka je u dovoljno velikoj rezoluciji da se može prebaciti na veliki ekran. Nezavisni filmaši “obgrlili” su taj format u zadnje dvije godine, premda i on ima neka ograničenja. Na primjer, ne može se s njim trčkarati okolo, švenkati… ta dinamična kamera, što se vidi i u našem filmu, svedena je na minimum - pojašnjava Aldo.

S obzirom na to da je redateljski rad s djecom vrlo specifičan, Kušana smo upitali kako je bilo raditi s glumcima-naturščicima?

U Sarajevu

- Radili smo scouting po dramskim grupama, tako da glumci nisu bili potpuni naturščici. Nadamo se da ćemo uspjeti s malim glumcima odraditi još neki od nastavaka, naravno ako budu još uvijek zainteresirani za glumu.

Naime, u planu su i ekranizacije još četiri romana o detektivskim avanturama Koka i njegovih prijatelja, a sljedeći je na redu “Zagonetni dječak”, za koji scenarij piše Hana Jušić, a režirat će ga Dražen Žarković:

- Scenarij je već napisan i u fazi je dorade, ja sam ovdje više kao neki savjetnik, htio sam mali odmak, ali prvenstveno sam htio da još netko pridonese tim djelima kako se ja ne bih ponavljao - objašnjava Daniel.

I dok su “Koko i duhovi” osvojili pulsku publiku (nagrada za najboljeg debitanta, glazbu i montažu, te nagrada publike), “Fleke” su bile jedini hrvatski film u natjecateljskom programu Sarajevo Film Festivala. Kako njihov redatelj gleda na taj uspjeh?

Može se i zaraditi

- Ja sam užasan tremaroš kada su u pitanju pojavljivanja u javnosti i u Sarajevu mi je najteže bilo najaviti film. No, sudjelovanje na takvom jednom festivalu jako je lijep način da se počne filmska karijera i da dobiješ osjećaj digniteta prema onome što si napravio - kaže Aldo o svom prvom iskustvu na crvenom tepihu.

“Koko i duhovi” u distribuciju kreću već ovog četvrtka, a kada će publika moći vidjeti “Fleke”?

- Planiramo distribuciju na zimu, no najveći problem hrvatske kinematografije jest taj što o filmu, kada je on završen, više nitko ne brine. Vani se ulaže znatno više u reklamu, PR, daljnje plasiranje filma, a toga kod nas uopće nema. Trebala bi se dogoditi sinergija svih elemenata hrvatske kinematografije, a u nju bi se trebali uključiti i distributeri, koji bi trebali shvatiti da hrvatski film ne mora biti tlačenje publike i tjeranje publike iz kina, nego da se na njemu čak može i zaraditi.