Novi film Srđana Dragojevića “Atomski zdesna” započinje natpisom koji je čista izmišljotina. Preko idiličnih kadrova kupača iz nekakvog starog žurnala, negdje na Jadranu, obavještavaju vas da je u bivšoj Jugoslaviji svima bilo zajamčeno dva tjedna besplatnog ljetovanja na moru. Hmmm. Mnoga su poduzeća imala svoja radnička odmarališta u kojima se moglo jako jeftino ljetovati, ali ne i besplatno, međutim, bilo je još više poduzeća koja nešto takvo nisu imali. Ako ste bili skromnog imovinskog stanja, iznajmili biste sobu kod neke domaćice koja svoju uzgrednu djelatnost uopće ne bi prijavila i ubijali se kruhom, paštetom i rajčicama. Dakako, bilo je i bogatijih koji su zahvaljujući povoljnim kreditima izgradili vikendice i tamo ostajali mjesecima. Bila je to socijalno vrlo raslojena država, nikakva zemlja dembelija kakvom je pokušava predstaviti Dragojević.
Njemu je to trebalo kako bi napravio kontrast s modernim vremenima u kojima je odlazak na more mnogima znanstvena fantastika. Protutnjala je tranzicija, opljačkala i poharala sve i ostavila moralno i duhovno zgarište u kojem protagonisti “Atomski zdesna” pokušavaju priskrbiti još poneki preostali euro. To su prodavači magle, tj. time-share apartmana na Jadranu, u kojima se baš i ne može ljetovati, jer ćete zbog kamata i troškova održavanja u trenu izgubiti nekretninu. Agenti su jedni drugima vuci, jer u borbi za novog klijenta nema milosti: podmeće se, vara, pa i krade, a otpadaju oni koji nisu u stanju sklopiti dovoljno ugovora.
Dragojeviću se osladio uspjeh koji je postigao s prethodnim ex-yu filmom “Parada”, pa je pokušao ponoviti dobitnu formulu: smislio je zaplet po kojem su agenti i klijenti iz čitave regije.
Zašto ne, i Srbima i Hrvatima i Bosancima san je obogatiti se preko noći i malo se brčkati na moru. Glumačka je ekipa tako šarolika da se film bez problema može prikazivati u Beogradu, Zagrebu ili Ljubljani.
“Parada” je, međutim, imala dva jaka aduta: prvo, poigravanje sveprisutnom homofobijom, a drugo, ironični odmak prema balkanskoj klaonici, zahvaljujući korištenju motiva iz Kurosawinih “Sedam samuraja”. Ratni veterani zaboravljaju nekadašnja trvenja kako bi obranili šačicu pedera na beogradskom Gay Prideu.
Ničeg tako izazovnog nema u filmu “Atomski zdesna”. To da smo u slijepoj ulici i da su ljudi najčešće gadovi znamo i bez Dragojevića. Povrh svega, “Parada” je - izuzev završnice - bila nabrijana i duhovita komedija, dok njegov novi film nesigurno vrluda između satire, crnjaka i prave tragedije. Povoda za smijeh je vrlo malo, a pritom je sve to skupa i traljavo režirano. Brane Šturbej koji igra gazdu tih akvizitera u prvim scenama sasvim dobro hoda, da bi ostatak filma proveo u invalidskim kolicima. Samo dio protagonista aktivni su sudionici drame, neki se samo pojave i kasnije budu zaboravljeni, a u ovakvoj vrsti filma nedopušteno je likove svesti na statiste.
Dragojeviću bi se isplatilo ponovno pogledati film Gorana Markovića “Majstori majstori” koji puno suvislije koristi koncept kolektivnog satiričkog igrokaza sa socijalnim komentarom. “Licem u lice” Branka Bauera bolje da ne gleda jer bi usporedbe po njega bile suviše porazne. Ima u filmu odličnih glumačkih izvedbi, nisu izostale ni bizarne dragojevićevske dosjetke, no u cjelini je to poprilična gnjavaža koju si redatelj “Rana” nije smio dozvoliti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....