AUTOR PRINCEZE MONONOKE ODLAZIU MIROVINU 'Autobiografski ‘Vjetar jača’ moj je posljednji film. Zbogom!'

U nedjelju je “Vjetar jača”, novi film velikog japanskog animatora Hayaoa Miyazakija, imao europsku premijeru na venecijanskom festivalu, a zatim je prikazan u Americi na sve prestižnijem Telluride film festivalu, koji je ove godine ozbiljno ugrozio primat Toronta na festivalskoj sceni na novom kontinentu. Između te dvije projekcije stigla je vijest koju je obznanio Koji Hoshino, izvršni direktor Miyazakijeva glasovitog Studija Ghibli: njegov šef se definitivno povlači i “Vjetar jača” mu je posljednji autorski rad.

LJETNI TRIJUMF VELIKIH STUDIJA Kako je Kina uspjela spasiti Hollywood

Ghibli je vjetar široko

Odmah su se javili skeptici: pa Miyazaki je već dva puta najavio da se prestaje baviti animacijom, najprije nakon iscrpljujuće produkcije svog remek-djela “Princeza Mononoke” iz 1997. godine, za koji je osobno nacrtao 80 tisuća “frameova”, a zatim nakon spektakularno uspješnih “Avantura male Chihiro”, ostvarenja koje je 2002. dobilo Zlatnog medvjeda u Berlinu, a zatim i Oscara za najbolji animirani film.

Na slici: Princeza Mononoke (1997.) Jedan od najslavnijih Miyazakijevih filmova

Svaki put bi ga nakon poduljeg odmora zaintrigirala neka nova priča i on bi opet prionuo poslu. Hoće li tako biti i ovaj put? Možda i ne, jer je “Vjetar jača” izrazito autobiografski zadojen, vrsta filma kojim veliki filmaši vole završavati karijeru. Junak filma, naime, konstruktor je slavnog japanskog lovačkog aviona Mitsubishi A6M Zero, koji je dominirao u Drugom svjetskom ratu, ali nije mogao osigurati pobjedu svojoj zemlji. Miyazakijev je otac tih godina vodio tvornicu Zrakoplovi Miyazaki i isporučivao dijelove za taj lovački avion: premda je Hayao tada još bio dijete (rođen je 1941.), posve je sigurno da su zgode o tom zrakoplovu ispunjavale njegovo dječačko razdoblje. U naslovu filma je pak znakovit detalj. Godine 1985. Miyazaki je s kolegom animatorom Isaoom Takahatom osnovao Studio Ghibli, koji je poslije producirao gotovo dvadesetak cjelovečernjih animiranih filmova, a najuspješniji su bili upravo njegovi.

Na slici: Avanture male Chiricho (2001.) S ovom osebujnom interpretacijom Alice osvojio je Berlin

Što znači “ghibli”? To je arapska riječ za mediteranski vjetar široko, a u prenesenom smislu Miyazaki i njegovi suradnici htjeli su biti poput vjetra koji će uzdrmati japansku animaciju. To im je i uspjelo, a nimalo slučajno da i njegov završni film ima u naslovu taj pojam, kao da puni krug čija je linija davno počela.

Miyazaki je najprije crtao stripove - mange - a zatim se bavio animacijom. U tom poslu je od 1961., najprije radi za velike kompanije, a prvi cjelovečernji film potpisuje tek 1979., to je “Cagliostrov zamak” iz serijala “Lupin III”. “Nausikaja u dolini vjetra” iz 1984. uvrštava ga među vodeće japanske animatore i omogućava mu osnivanje Studija Ghibli. Uz spomenute filmove na najvećoj su cijeni “Moj susjed Totoro”, “Kikina dostavna služba”, “Porco Rosso”, “Pokretni dvorac” i recentni “Ponyo na litici pokraj mora”.

Na slici: Vjetar jača (2013.) Upravo je prikazan na festivalu u Veneciji, a u Japanu je već pet tjedana najgledaniji film

Fascinantan film

Prvi njegov film prikazan u nas bila je “Princeza Mononoke” i na najbolji nas je mogući način uveo u njegovo stvaralaštvo. Premda se crtići uglavnom smatraju filmovima za djecu, Miyazaki je zahtijevao nešto starijega gledatelja: dobna granica od 10 do 12 godina najniža je da bi se nesmetano uživalo u njegovim ostvarenjima. Čak i kad su protagonisti klinci, u priču je najčešće utkano toliko fantastike, pa i okrutnosti, da se s time trebalo znati nositi. U “Princezi Mononoke” kao da ste zarobljeni u nekakvom nemilosrdnom feudalnom razdoblju u alternativnom svemiru, a “Avanture male Chihiro” nude fantazmagorični svijet bez izlaza. Vizualni stil mu je fascinantan, inspiriran japanskim slikarstvom, kadrovi su prepuni delikatnih detalja, a filmska priča nerijetko traje i dulje od dva sata i razigrava se vrlo sporim ritmom. Kad je slao kopiju “Princeze Mononoke” američkom distributeru, Miyazaki je priložio samurajski mač s porukom “Bez rezova!”. Naravno, filmovi su mu imali alternativne dužine, ovisno o tržištu kojem su namijenjeni, no sladokusci su preferirali integralne japanske verzije s engleskim podnaslovima.

Pastoralna mirnoća

Miyazaki je naglašavao crtež i pastoralnu mirnoću u razdoblju kad je kompjutorska animacija preferirala zaobljen volumen i histeričnu dinamiku. I on je koristio kompjutore, ali je završni proizvod više podsjećao na ručnu animaciju: naravno, 3-D je za njega bila igračka koja ga nikad nije zaintrigirala.

Nije se nikad mogao požaliti da ga Zapad ne razumije. Hollywoodski su ga animatori obožavali, a Kathleen Kennedy i Frank Marshall, bliski suradnici Stevena Spielberga, s njim su neprekidno bili u kontaktu. Bio je blizak prijatelj s Jeanom Giraudom, tj. Moebiusom, sve do njegove smrti, a kao najvažnije literarne utjecaje navodi legendarnu autoricu SF-a Ursulu LeGuin i Lewisa Carrolla: motivi iz “Alise u Zemlji čudesa” provlače se kroz mnoge njegove filmove.

Antiratna uvjerenja

Zagovarao je jedinstvo čovjeka s prirodom i premda se “Vjetar jača” bavi lovačkim zrakoplovima, Miyazaki je izrazito antiratnih uvjerenja, a u središte radnje najradije postavlja ženske likove koji se uče umijeću preživljavanja u nemogućim uvjetima. Po svog Oscara nije došao jer su američki zrakoplovi u to doba bombardirali Irak, nerado daje intervjue, ali se tu i tamo pojavi na skupovima kakav je bio Comic-Conu u San Diegu, tradicionalno okupljalište stripaša, animatora i svakojakih drugih filmaša. Ako više i ne napravi nijedan film, nadgledat će posve sigurno one koje producira Studio Ghibli. I njegov sin Goro Miyazaki režira crtiće, no tijekom produkcije prvoga, “Priče sa Zemaljskog mora”, privremeno su prestali komunicirati jer mu je otac poručio da se ne oslanja na njegovu reputaciju, nego da treba pronaći vlastiti put. Na drugome, naslovljenom “S vrha Poppy Hilla”, otac se već smekšao i pristao surađivati na scenariju.