Bila je zvijezda, Hitlerova miljenica, kasnije je živjela u šumi s 40 godina mlađim muškarcem. I tada kreću strašni pozivi...

Jedna od uvriježenih publicističkih floskula je ona da treba praviti razliku između umjetničkog djela i umjetnika. Jer veliki umjetnici - što veći, to češće - imaju neugodnu tendenciju da osobno budu ološ. Često su karijeristi, lakomi, nasilnici. Često su skloni naopakim ideologijama. Još češće običnom režimskom udvorništvu.

A opet, kakvi god bili, skloni smo to staviti na stranu zato što su ti isti ljudi nešto naslikali i napisali. Pa tako i hrvatski nacionalisti Krleži zbog lektirnih knjiga opraštaju komunizam. Nobelova nagrada dovoljan je razlog da se Andriću oprosti družbovanje s Hitlerom i ulazak u Partiju. Picassu će se tako oprostiti zlostavljanje žena, Wagneru antisemitizam,...