Početkom sedamdesetih počeo sam pisati prve tekstove o filmu i samim tim počeo izlaziti na mjesta na kojima su se skupljali tzv. filmofilmska klijentela (od kojih su neki bili i redatelji). Nije toga bilo puno, recimo Gradska kavana, gdje je vladao čudan suživot filmaša i političara, zato nisam baš ni volio odlaziti tamo, ali Corso (i danas zatvoren), na uglu Gundulićeve i Ilice, bio je prava stvar. Tamo je bio tzv. Vladekov stol, za kojim je predsjedavao Vladimir Vuković, redovno bi dolazili Ante Peterlić, Zoran Tadić, Branko Ivanda, Nikola Babić, povremeno i Krsto Papić, zatim moj vršnjak i prijatelj Srećko Jurdana te još neki, no jedan kritičar i filmaš tamo se nije pojavljivao. Bio je to...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....