Biografije živih pop-glazbenika u pravilu su najsterilniji i najdosadniji podžanr biografskog filma. Za to postoji jednostavan, ali nesavladiv razlog. Naime, da biste snimili muzički biografski film, trebaju vam autorska prava za muziku tog izvođača. Ta vam prava ustupa on sam. Ukratko - kod muzičkih biografija tema filma drži autore filma za jaja.
S obzirom na to da je svaki biografski film o pop-zvijezdi do stanovite mjere autorizirana autobiografija, pošteno je što su tvorci filma "Better Man" to jasno i stavili do znanja. U "Better Manu" nema dvojbi. Film o pop-glazbeniku Robbieju Williamsu nastao je u produkciji samog Robbieja Williamsa. Glavni lik, a ujedno i producent, u filmu je i narator, a u naraciji čujemo i njegov glas. "Better Man" film je pripovijedan u, doslovno, prvom licu.
Pritom, međutim, lice Robbieja Williamsa nikad ne vidimo. Ne vidimo, međutim, ni lice drugog glumca koji bi ga utjelovljavao. Williamsov lik u filmu utjelovljuje "motion-capture" glumac u kostimu čovjekolikog čimpanze. "Tako sam uvijek gledao na sebe", objašnjava Williams, "kao na nekog tko je manje evoluirao".
Taj ton samoprijekora dominanta je filma kao cjeline. Biografija razuzdanog pop-glazbenika uvelike nalikuje na neku parabolu o sinu razmetnom iz renesansne kršćanske humanistike. Williams o sebi priča kao o frustriranom dječačiću koji je odrastao u sivilu radničke sjeverne Engleske, da bi potom postao razmaženi, nadrogirani kliše propale pop-zvjezdice. Williams se, međutim, izdigao iznad kokaina i žestice, uvidio mladenačke grijehe, pokajao se i kleknuo pred svoje bližnje, uključujući mamu i tatu, postajući bolji čovjek (Better Man). Nema što, biografija Robbieja Williamsa film je s kojim bi Marulić odmah kliknuo.
Pretpostavljam da vam ovaj opis zvuči kao nepodnošljivi, tendenciozni self-help. Ali film australskog redatelja Michaela Graceyja, iznenađujuće, ipak je bolji od toga. Dijelovi filma koji se bave odrastanjem u Stoke-on-Trentu imaju dobru aromu britanskog socijalnog realizma. U filmu je umješno dočarana frustracija tinejdžera koji je postao član Take Thata i tinejdžerski idol, ali ga muči što želi pisati i pjevati vlastite pjesme. Plesno-pjevani dijelovi spretno su režirani. Začudo, i trik s računarskom čimpanzom nekako funkcionira. Filmu daje istu onu ljepljivu sladunjavost koja ljude privlači da gledaju videosnimke s kućnim ljubimcima.
"Better Man" je mogao biti kraći. Kraj filma mogao je biti manje kitnjast i didaktičan. No u konkurenciji glazbenih pop-biografija, ova je debelo u gornjem domu.
BETTER MAN
biografski (kino)
V. Britanija, 2024.
R: Michael Gracey
G: Jonno Davies, Steve Pemberton
Ocjena: ****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....