FILM PABLA BERGERA U KINU EUROPA

Blancanieves: Španjolska Snjeguljica je torero u borbi protiv zle maćehe bolničarke

Kad je film “Umjetnik” francuskog režisera Michela Hazanaviciusa prošle godine iznenađujuće osvojio nagradu za najbolji film Američke filmske akademije, novine su konstatirale kako je “L’Artist” prvi francuski, prvi nijemi te - nakon dugih desetljeća - prvi crno-bijeli film koji je osvojio najvažnijeg Oscara.

“Umjetnik” je tek jedan u nizu naslova u širem postmodernističkom trendu stilskog koketiranja s nijemim filmom. Nijemi crno-bijeli film tako je još pred dekadu i pol snimio Kaurismaki (“Juha”, 1999.), crno-bijeli filmovi retro stila stalni su alat kanadskog postmodernista Guya Maddina, a Portugalac Miguel Gomes dio je svog hvaljenog filma “Tabu” snimio kao pastiš crno-bijele melodrame.

Bez boje je u modi

Stilski pastiširati nijemi film očito je postmodernistička moda. Ipak - ta moda teško da je iznjedrila šarmantniji film od “Blancanieves”.

“Blancanieves” - koja od srijede igra u zagrebačkom Kinu Europa - film je baskijskog režisera Pabla Bergera (Bilbao, 1963.). Riječ je o slobodnoj adaptaciji bajke “Snjeguljica” braće Grimm koju je španjolski redatelj smjestio u Andaluziju dvadesetih godina prošlog stoljeća. U Bergerovoj verziji, sirota Snjeguljica ( Macarena Garcia) kći je glasovitog torera i pučkog idola ( Daniel Gimenez Cacho). Nevolje za djevojčicu otpočnu kad joj otac strada pod rogovima bika, i kad ga pod svoje uzme koristoljubiva medicinska sestra ( Maribel Verdu). “Maćeha” se useli s torerom u raskošni dvorac, njega drži izoliranog a vlastitu pokćerku tretira kao najbjedniju sluškinju. Blancanieves je - međutim - dok je otac još bio zdrav, naučila od njega toreadorske vještine. Stoga bježi iz kuće i pridružuje se družbi toreadora patuljaka koji obilaze seoska sajmišta. Patuljci i ljepotica koji izvode borbu bikova privuku svjetinu, pa za svjetinom i estradne impresarije, ali na koncu i zlu maćehu koja - niste iznenađeni - smisli prepredenu zavjeru.

Patuljci borci

Sam Pablo Berger izjavio je kako je ideju za “Blancanieves” dobio kad je u fotomonografiji “Okultna Španjolska” našao fotografiju patuljaka boraca s bikovima. Film je već bio u finalnoj fazi kad se u Cannesu pojavio “L’Artist” i pomalo pojeo efekt inovacije Bergerova filma. No “Umjetnik” i “Blancanieves” jako su različiti filmovi. Dok je “L’Artist” bio film o modernitetu koji se bavi temom tehnoloških mijena koje proždiru “suvišne”, “Blancanieves” je bezvremenski film koji je duboko usađen u španjolsku tradicijsku kulturu s kojom se pametno zeza. Još od osamdesetih godina, španjolska movida je velikdio svog šarma dugovala tome da je uzimala opća mjesta španjolskog identiteta i poigravala se s njima. Berger također operira najopćijim općim mjestima “španjolstva”: sve je tu - korida i kastanjete, Sevilla i crkva. I kod Bergera film prati spolnu transgresiju u kojoj Snjeguljica - umjesto da dočeka princa - sama pljune u šake te “postane” princ, odnosno torero. Pritom baskijskog režisera manje zanima politički aspekt, a kudikamo se više igra mitskim, antropološkim, čak i okultnim sastavnicama.

Bergerov film ove je godine osvojio nagradu Goya - a tjedan prije nego što je krenuo u naša kina uvršten je i među sedam najboljih europskih filmova nominiranih za nagradu EFA. Ne bi bilo posve nepravedno da Bergerova pametna, dopadljiva stilska vježba u toj konkurenciji i pobijedi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 11:11