Buržuj koji je mogao postati omiljeni holivudski mrgud, ali karijeru su mu uništile droge i žene

U jednom trenutku- početkom i sredinom devedesetih- imao je reputaciju jednog od najzanimljivijih holivudskih karakternih negativaca. Na ekranu je bio dojmljiv, čak i kad je bio zastrašujuć. Voljeli su ga i angažirali dobri redatelji, od Michela Manna do Spielberga i Kathryn Bigelow. Čini se da je umio i birati poslove: u kratkom je periodu nanizao više kultnih naslova no i jedan holivudski epizodist te epohe.

U tom trenutku se činilo da bi Tom Sizemore mogao postati jedan od onih kultnih holivudskih mrguda. Da bi mogao nastaviti liniju Humphreya Bogarta ili Gene Hackmana, te s vremešnijom dobi postati ambivalentni dramski heroj. Ta se karijera mogla dogoditi, ali se nije dogodila: na putu su joj se prepriječili glumčevi osobni problemi, u jednakoj mjeri nevolje s drogom koliko i sa ženama.

Sada znamo da se ta karijera nikad neće ni dogoditi: Tom Sizemore, potencijalno najzanimljiviji žanrovski negativac Hollywooda 90-ih, preminuo je prerano u 61. godini. Umro je nakon što je doživio fatalni izljev krvi u mozak i poživio neko vrijeme na aparatima. Obitelj glumca na koncu je donijela tešku odluku i skinula ga s asistiranog života.

Premda je čitav život glumio sirove uličare, Tom Sizemore je zapravo dijete pristojne buržoazije. Rođen je 1961. u Detroitu, otac mu je bio profesor filozofije, a majka pučki pravobranitelj. U film se ubacio koncem osamdesetih s nekoliko manje zapaženih "indie" naslova. Prvi mu je važan film bio "Rođen četvrtog srpnja" (1989) Olivera Stonea, s kojim će kasnije više puta raditi. Već iduće godine, dobiva ulogu u "Plavom čeliku" Kathryn Bigelow, još jedne redateljice koja mu je bila sklona.

Sredina 90-ih Sizemoreovo je zlatno glumačko doba. U samo dvije godine (1994/5) glumi u nekoliko klasičnih filmova. U "Wyattu Earpu" Lawrencea Kasdana glumi revolveraša Bata Mastersona. U "Vrućini" Michaela Manna najopakijeg od pljačkaša furgona, čovjeka odviše lakog na obaraču. U "Rođenim ubojicama" Olivera Sonea glumi policijskog istražitelja Sagnettija, čovjeka koji je gotovo pa gori psihopata od dvojca masovnih ubojica- Mickeya i Mallory- koje progoni. Ambivalentnog privatnog detektiva glumi i u "Vragu u plavoj haljini" Carla Franklina, neo-noiru koji se s vremenske distance čini i kao ponajbolji film uzleta afroameričke kinematografije u 90-ima. Kvarnog privatnog detektiva glumit će iste godine u još jednom filmu, možda najboljem kojeg je snimio, a svakako svojoj najboljoj ulozi. To je ona u kiberpank-noir distopiji "Strange Days" Kathryn Bigelow. Sizemore se tijekom tih nekoliko godina čvrsto brendira kao negativac sa značkom zakona. Često glumi ljude od akcije, ali i sadiste i psihopate, no nerijetko sadiste s pečatom sustava iza sebe. Zanimljivo bi bilo te uloge iščitati opet danas, u svjetlu "black/blue lives matter" pokreta.

Nekako u to doba Sizemore će odigrati zapaženu ulogu i u jednom drugom mediju: igrici. Dat će glas mafijaškom bosu Sonny Forelliju u "Grand Theft Auto" (2002).

Drukčiju ulogu- klasičnijeg junaka- Sizemore će igrati 1998. u Spielbergovom "Spašavanju vojnika Ryana". I tijekom idućih godina snimit će ponešto zapaženih filmova: među ostalim, "Pearl Harbour" i "Pad crnog sokola". No, već počinju problemi, a ti su se problemi samo gomilali.

Sizemore je nevolja s drogom imao navodno još kao tinejdžer. Koncem 90-ih, droga je prekratila njegov prvi brak. Godine 2003.osuđen je na sedam mjeseci zatvora i obavezno liječenje od ovisnosti zbog nasilja nad partnericom- holivudskom madam Heidi Fleiss. U javnosti izlaze njegove seks vrpce, šokira javnost stvarnim ili izmišljenim ispovijedima o vlastitim erotskim avanturama, vodi sudske bitke protiv optužbi za seksualno uznemiravanje, širi tračeve o Clintonovim ljubavnicama i vlastitoj vezi s Paris Hilton, čak nastupa u reality dokumentarcu o vlastitoj borbi s drogom. Postao je ljudski i socijalno toliko toksičan da ga redatelji od imena izbjegavaju. Ipak, stalno glumi: recimo, samo 2022. glumio je u 12 (!) "no-name" filmova. U toj gomili izdvaja se tek jedna recentna važnija uloga: ona u povratničkoj trećoj sezoni Lyncheva "Twin Peaksa".

Ipak, vlastiti život Sizemore nikad nije dokraja sredio. Takav stil života naposljetku ga je doveo do moždanog udara i prerane smrti. Za njim će ostati šaka zbilja izvrsnih uloga u izvrsnim filmovima. Ali- i žal za karijerom koju je mogao imati, a uludo straćio.