Pulski festival u drugom je tjednu donio i jedan film koji je nekako ostao skrajnut u komentarima jer je riječ o rubno amaterskoj produkciji koja dolazi iz Slavonije. Iako film ima slabosti, vašem se kritičaru umjereno dopao. Film o kojem je riječ nosi naslov "Žena s gumenim rukavicama", a kao redatelj ga potpisuje čovjek pod imenom Mario Šulina. Šulina je bivši kinoamater koji u filmskoj profesiji ne znači ništa. Ali znači u muzičkoj: devedesetih je bio glavna kreativna snaga tada obećavajućeg adult-rock benda Nova.
Šulinina "Žena s gumenim rukavicama" zbiva se u jednoj đakovačkoj osnovnoj školi tijekom velikog prosvjetnog štrajka 2019. Junakinja filma je školska čistačica Mirna (Areta Ćurković). Kad štrajk počinje, ona se solidarno pridruži štrajkašima, potpisuje se svaki dan na listu. No dok nastavnici tijekom štrajka ne rade, od servisnog se osoblja očekuje da i dalje za zbornicu kuha kavu, drži urednima dvorište i vrt. Mirna u štrajku zapravo radi, a prijeti joj opasnost da joj ti dani ostanu neplaćeni jer je na štrajkaškoj listi. Kako štrajk prelazi u treći tjedan, u kolektivu je sve veća nervoza. A onda stiže obrat koji će biti duboko klasno nepravedan: svi će nastavnici - čak i štrajkbreheri - dobiti povišicu, ali pomoćno osoblje (pa i Mirna) - ne. Mirnu cijeli film kolege tapšu po ramenima, pozivaju se na solidarnost. Ali kad se podvuče crta, solidarnosti prema njoj neće biti.
Šulinin film gledao sam sa suprugom koja je te 2019. sudjelovala u štrajku, ali na fakultetu. Nju je impresioniralo do koje je mjere Šulina pogodio duh trenutka, atmosferu, karakterološke tipove, dinamiku grupe. Čak su i cijele rečenice koje se u filmu izgovaraju, rekla je, bile iste.
Šulinin slavonski film uklapa se u cijelu jednu liniju suvremenih europskih filmova koji se bave školom kao poprištem društvenih lomova. U nju se ubraja i "Zbornica" Sonje Tarokić, ali i njemačka "Zbornica" Ilkera Cataka, belgijski "Amal" Jawasa Khaliba, "Gospođa Bachmann i nje razred" Marije Speth, "Razred" Francuza Canteta. Šulinin film, naravno, izvedbeno bitno zaostaje za tim filmovima. Osjeti se da slavonski redatelj nema ni budžet, ni redateljsko iskustvo, ni formiran stil. Mizanscena mu je katkad predvidiva i kruta, rješenje u raskadriranju naivno zdravorazumska, pokušaji poetizacije usiljeni. Ali ako je Šulinin cilj bio da dočara društvenu atmosferu i politički nas podbode - uspio je. K tomu, jednom relativno mačo festivalu s malo velikih ženskih uloga dao je jednu, ali važnu: Areta Ćurković bi za naslovnu ulogu žene s gumenim rukavicama mirno mogla dobiti i pulsku nagradu.