MEĐUNARODNI PROGRAM ZAGREBDOXA

Dokumentarni film leti u svemir, ide u disko, ulazi u snove

Četrdesetak filmova iz međunarodne konkurencije mahom su regionalne premijere najzanimljivijih i na važnim festivalima nagrađenih filmova

Navikli smo da dokumentarni filmovi govore o socijalnim nepravdama nama bližih i daljih zemalja, ili pak o izuzetnim pojedincima i njihovim problemima i pothvatima. No, da to nisu sva lica dokumentaristike već šestu godinu pokazuje međunarodni natjecateljski program Zagreb Doxa.

Vikend u svemiru

Festivalska trpeza ove je godine bogatija nego prošle, prikazat će se četrdesetak naslova, a u raznolikom programu može se naći svega: od filmova ovjenčanih nagradama na najznačajnijim svjetskim festivalima, preko radova iz zemalja koje se samouvjereno ocrtavaju kao nezaobilazne na svjetskoj dokumentarnoj sceni, pa do originalnih pokušaja pojedinih autora koji svojim kamerama ponekad zalaze čak i u snove.

Tako će Christian Frei u svojim “Svemirskim turistima” ispitati mogu li se novcem kupiti snovi. Junakinja njegova filma je milijunašica koja o putu u svemir mašta odmalena. Dvadeset milijuna dolara ne znači joj mnogo, pogotovo ako se radi o pretvaranju snova u stvarnost. Frei dokumentira ovu priču s jednakom dozama humora, čuđenja i razumijevanja, ne zaboravljajući pritom ni na njezino naličje.

S druge strane, Pawel Lozinski pokazat će da novac ne može ostvariti sve snove. Njegova “Kemoterapija” prati pacijente jedne onkološke klinike koji čavrljanjem krate vrijeme između tretmana kemoterapije. Dugim razgovorima i čestim korištenjem krupnih kadrova Lozinski pruža dojmljivu sliku svakodnevice prekinute iznenadnom bolešću.

Snaga snova

Za razliku od pacijenata filma Pawela Lozinskog, naslovni junak “Albertove zime” Andreasa Koefoeda ima tek osam godina. Svijet mu je još uvijek nepoznanica, a postaje mu još začudniji kada sazna da mu majka boluje od raka i zbog terapije gubi kosu. Pa ipak, zahvaljujući ekspresivnoj kameri i sugestivnoj glazbi, Koefoed uspijeva uhvatiti i brojne trenutke sreće maloga Alberta koji je unatoč ozbiljnosti događaja koji su ga snašli još uvijek samo dječak, sposoban uživati u grudanju i snježnim pahuljama.

Bolest i snovi isprepleću se i u dokumentarcu škotske autorice Amy Hardie. “Na rubu sna” govori o snivanju vlastite smrti, te o dijagnosticiranju nepoznate bolesti koja je uslijedila nedugo nakon sna. Hardie će tako istražiti što se može dogoditi ako povjerujemo u istinitost vlastitoga sna.

Moć televizije

No, dok se navedeni filmovi bave individualnim snovima koji u nekim slučajevima imaju i šire posljedice, “Disko i nuklearni rat” Jaaka Kilmija i Kiura Aarma govore o srazu kolektivnih snova jednog naroda i jednog političkog sustava. Mjesto radnje je komunistička Estonija, a vrijeme je početak osamdesetih, kada su Estonci zahvaljujući jakom signalu finskih TV tornjeva mogli pratiti programe susjedne im kapitalističke zemlje.

Popularnost programa zabrinula je partijske dušebrižnike i organiziran je hitan sastanak kojim se trebalo utvrditi kako radiovalovi iz finske kroz reklame za puretinu i žvakaće gume te serije poput “Dallasa” i “Batmana” ispiru mozak estonskoj mladeži, stvarajući ideološku diverziju i rušeći vrijednosti socijalizma. Totalitarni režim time je počeo bitku protiv pop-kulture!

S druge strane, u Italiji je krajem sedamdesetih situacija bila obrnuta - jedan je politički karizmatik iskoristio masovnu kulturu kako bi postao gospodarom medijskog prostora.

Berlusconijev veliki san

Radi se o najdugovječnijem talijanskom premijeru - Silviju Berlusconiju - koji je medijski prostor nakrcao besmislenim zabavnim programima i reality showovima, skrećući pozornost s važnih političkih pitanja na slike nasmiješenih polugolih djevojaka. “Videokracija” Erika Bendinija istražuje kako je Berlusconi utjecao na kulturnu i političku sliku Italije, razotkrivajući kako je materijal od kojeg su sačinjeni snovi jednog čovjeka utjecao na čitavu naciju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 21:35