Crni vestern braće Coen njihov je najveći kino hit

ZAGREB - U medijima je bilo dosta spekulacija zašto su se braća Coen, specijalisti za crnjake i groteske, odlučili na novu verziju filma “Čovjek zvan hrabrost”, koji je Johnu Wayneu prije četiri desetljeća pribavio njegovog jedinog Oscara.

Odgovor je zapravo dosta jednostavan, dostatno je pročitati predložak Charlesa Portisa (u nas nije preveden, ali ga možete nabaviti u beogradskim knjižarama) po kojem su oba filma snimljena i koji je - odmah po objavljivanju krajem šezdesetih - postao istaknutim djelom američke klasične književnosti.

Spavanje u lijesu

Njegovi junaci, naime, govore kao likovi iz filmova braće Coen, katkad kićeno i živopisno, katkad eliptično škrto, a priča posjeduje izvjestan sentimentalni fatalizam zamjetan u znatnom dijelu njihova opusa (“Millerovo raskrižje”, “Nema zemlje za starce” ). Bilo je, dakle, dostatno napraviti doslovnu ekranizaciju, pa da se “Čovjek zvan hrabrost” skladno uklopi u njihovu filmografiju. Ubačen je, istina, poneki dodatni “coenovski” crnjak: u samom početku radnje junakinja - 14-godišnjakinja koja želi osvetiti očevo ubojstvo - traži prenoćište, pa nemajući drugog izlaza mora prespavati u lijesu u susjedstvu mrtvaca, a nešto kasnije, na javnom vješanju trojice osuđenika na smrt, jedino Indijancu ne dopuste da se oprosti od života prigodnom besjedom, jer on po sudu krvnika nije ljudsko biće.

Prvu verziju režirao je Henry Hathaway , filmaš koji je u poznom razdoblju karijere potpisivao uglavnom vesterne, međutim, njegov film - kolikogod dobar - baš nije bio u dosluhu s novim tendencijama u žanru.

Faze vesterna

Recimo, snimio ga je veliki Lucien Ballard, a taj je iste godine bio direktor fotografije na jednom puno važnijem projektu, “Divljoj hordi” Sama Peckinpaha, filmu koji je redefinirao vestern natruhama modernizma i naturalizma. Početkom sedamdesetih Philip Kaufman (“Velika pljačka u Northfieldu Minnesoti”) i Dick Richards (“Pravi kauboji”) još će više radikalizirati smjer koji će se nazvati “novim vesternom” ili “anti vesternom”.

Strast i trud

Da je “Čovjek zvan hrabrost” braće Coen nastao tih godina, postao bi reprezentativan izdanak modernog vesterna. Danas je vestern za hollywoodske producente gotovo mrtav žanr, pa se njihov film doima kao retro egzercir, ustupak tradicionalizmu.

Kao takvog ga je i prigrlila američka publika i pretvorila u njihov najveći hit u tamošnjim kinima, no može li se zbog toga govoriti o kalkulaciji velikih autora? Ne baš, jer oni su najčešće vješto spajali bizarno i svakodnevno, tradicionalno i moderno: “Fargo” jedni pamte po nestajanju jednog od likova u mašini za mljevenje mesa, a drugi po protagonistici, policajki u visokoj trudnoći koja nadmudruje protivnike racionalnošću i hrabrošću.

Potonje vrline objedinjuju glavni likovi njihova novog filma, koji je napravljen sa strašću i uz golemi trud, što je razvidno iz svakog kadra. Da se opet nije probudila sklonost prema nedaćama okrunjenih glava britanske monarhije, “Čovjek zvan hrabrost” imao bi više šansi u borbi za Oscare, ali i ovako je dobio dostatno priznanja da ga se legitimno može smatrati jednim od vrhunaca opusa braće Coen.