Ne možemo za sve kriviti koronavirus. U prvom vikendu prikazivanja novi Pixarov crtić “Naprijed” zaradio je samo 70 milijuna dolara bruto, i to u svjetskim kinima, što znači da će jako teško ostvariti bilo kakav profit, jer je po nekim procjenama koštao čak 200 milijuna dolara, uobičajeni budžet kad su u pitanju Pixarovi i Disneyjevi proizvodi. Ne pale izmotavanja da su Pixarovi filmovi iz devedesetih imali još slabiju prođu, jer je tada dolar drukčije kotirao, pa kad se te zarade prilagode današnjem tečaju, slika je neusporedivo optimističnija – u korist nekadašnjih vremena.
Premisa crtića “Naprijed” i nije tako nezanimljiva, a pritom je i autobiografski zadojena. Redatelj Dan Scanlon (njegova “Čudovišta na sveučilištu” iz 2013. bila su kreativni podbačaj, ali tada je sve s Pixarovom etiketom odlično prolazilo u kinima) imao je samo godinu dana kad mu je umro otac, stariji brat tri, pa kad su poodrasli, bliski rođak dao im je audio kazetu s kratkom snimkom očeva glasa. To je Scanlona inspiriralo na film u kojem se dvojica braće nađu u sličnoj situaciji.
Razlika je samo što se sve to ne zbiva u stvarnom svijetu nego u nekakvom paralelnom univerzumu, u kojem su svi nekoć imali magične moći. Stjecajem okolnosti u međuvremenu su ih zapustili (to je valjda svojevrsna kritika modernog doba), i danas su oni vilenjaci, ali su se ulijenili, pa Kolt Bronco, inače kentaur i policajac, dečko mame dvojice glavnih junaka, radije sjeda u auto i vozi se dvadesetak kilometara, umjesto da tu razdaljinu prevali brzim kasom.
Kao i u Scanlonovom životu, braća Ian i Barley Lightfoot dobiju neočekivani magični poklon koji im osigurava da provedu 24 sata s davno pokojnim ocem. Stariji Barley, inače razuzdani otpadnik, nešto zezne i prilikom procesa oživljavanja dobiju samo donju polovicu oca, međutim, ima još jedan način da to isprave, a vrijeme protječe puno brže no što bi oni to željeli. A nije baš ni lako bježati ulicama s čovjekom koji ima samo pola tijela.
Budući da zaplet uključuje mnoštvo jurnjava i vrtoglavih obrata, rekli bismo da je u pitanju vrlo zabavan crtić, što “Naprijed” na izvjestan način i jest, ali ga kvari pretjerana reciklaža vizualnih dosjetki iz “Gospodara prstenova” i serijala o Harryju Potteru. Kad se pak pojavi nešto originalno, to djeluje pomalo nakaradno, na primjer, zmaj sastavljen iz čudesnih opeka koje se jedva drže na okupu.
Poput većine Pixarovih radova, i ovaj je velika pohvala obitelji, braća se na urnebesnom putovanju združuju, a majka im pomaže u najodlučnijim trenucima, s novom prijateljicom koju je stekla u potrazi za sinovima. Jedino je neuvjerljivo da njihov otac umire u bolnici od neizlječive bolesti, načičkan cjevčicama koje se daju ljudima na umoru, ipak su to vilenjaci koji bi se trebali opraštati sa životom na neki drugi način.
Sad je kasno zanovijetati, ali se Pixar i Disney nisu se samo tako trebali riješiti Johna Lassetera, tvorca “Priče o igračkama” i šefa cjelokupnog animiranog odjela, presudilo mu je pipkanje zaposlenica, što je hvalevrijedan moralni potez, ali je Pixar doveo na rub krize.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....