Dean Šoša: ‘Uz koncerte na travnjaku kod HRT-a, od ovog ljeta moći će se gledati i filmovi‘

U sklopu HRT-ova velikog ljetnog open-air projekta, Sunčane strane Prisavlja, publika će sve do sredine rujna moći uživati u nizu besplatnih glazbenih, filmskih i zabavnih večeri uživo. Za odabir kvalitetnih filmova koji će se moći gledati s travnjaka zadužen je HTV-ov urednik Dean Šoša.

Koji će se sve filmovi ovog ljeta prikazati u sklopu Sunčane strane Prisavlja?

- Filmovi su, zapravo, efemerni komadić Sunčane strane Prisavlja! Koncerti su nam broj jedan, ponajprije koncerti našeg Simfonijskog orkestra i Big Banda. Onda idu emisije pa tek na kraju filmovi. Filmovi su popudbina svemu tome i birali smo ih tako da pristaju uz koncerte i emisije, kad god je to moguće. Uglavnom su to 'feelgood' filmovi krcati glazbom, da se što bolje nadovežu na koncerte. Tako smo uz koncert na kojem je naš HRT-ov zbor pjevao 'queenovce' emitirali igrani film 'Abba', nezasluženo zaboravljeni davni blockbuster u zagrebačkim kinima. Emitirat ćemo dva glazbena filma Woodyja Allena 'Svi kažu volim te' i 'Biti najbolji', neobičnu biografiju Boba Dylana 'I'm Not There' i kultni glazbeni dokumentarac Wima Wendersa 'Buena Vista Social Club'. Uz emisiju o nogometu idu nogometni filmovi, uz koncert Lada ide film o sličnoj poljskoj folklornoj skupini - 'Hladni rat'... Istaknuo bih Koncert hrvatske filmske glazbe 16. srpnja na kojem će Simfonijski orkestar HRT-a izvoditi antologijsku glazbu iz hrvatskih filmova, serija, crtića i videoigrica. To je, po meni, glazbeni i filmski vrhunac ovogodišnje Sunčane strane.

Uz biranje filmova, imat ćete i emisiju "Sunčana strana nogometa". O čemu se radi?

- U emisiji radnog naziva 'Sunčana strana nogometa' pokušat ćemo o nogometu razgovarati drugačije nego što se inače razgovara u televizijskim emisijama. Istražit ćemo veze nogometa, književnosti i umjetnosti, pokušati odgovoriti na pitanje zbog čega je bezbrojnim intelektualcima nogometna utakmica zanimljivija od knjige ili filma.

Hoćete li i sami pogledati poneki film sjedeći na livadi pored HRT-a?

- Ove godine dao sam si u zadatak biti bolji nego prošle da me opet kolege ne optuže da sam poput loših političara - dođem na početak projekcije i, čim se svjetla ugase - uteknem!

Jeste li već spremili dekicu za gledanje na travnjaku i koje je ona boje?

- Moja je dekica teških boja. Njima ja sam obojen!

Volite li prilikom gledanja filmova imati grickalice pri ruci?

- Uz gledanje filmova nekako si najviše volim gricnuti hmelj u tekućem obliku.

Koji su vas filmovi formirali kao klinca?

- Kao klinac gledao sam sve moguće i nemoguće filmove, od hongkonških akcića i komedija Buda Spencera i Terence Hilla do najopskurnijih drama i najslavnijih klasika. U svemu bih našao nešto što me zanima, i ta mi je navika nekako ostala do današnjih dana. Nisam filmski isključiv i mogu gledati apsolutno sve što je na neki način zanimljivo. Tako pokušavam slagati i filmski program - da svatko u njemu pronađe neku svoju nišu, da na svakoga Bergmana ili Ozua dođe pokoji vestern, krimić, komedija ili ljubić Sare Montiel…

Privatni arhiv

Po čemu još pamtite svoje prve odlaske u kino?

- Po tome što sam kao mali išao u kino s pokojnim tatom, čini mi se, najčešće u Triglav. To su moja prva i najsretnija kino sjećanja. Moje se sazrijevanje, međutim, nekako preklopilo s umiranjem kina. Taman kad sam krenuo ozbiljnije u kina dogodio se rat pa privatizacija i kina su propala. Kad mi se najviše išlo u kino, nisam imao u što ići. Kina gotovo da nisu postojala. Rođen sam prekasno da bih odrastao uz klasična kina, a prerano da bih mladost provodio u multiplexima. Meni zapravo kina nikad nisu bila suđena i ne volim ih previše. Filmove najviše gledam doma nakon što svi zaspu.

Koji film biste uvijek iznova mogli gledati i zašto?

- Svaki dobar film mogu gledati uvijek iznova, bezbroj puta. Tek kad više nisi opterećen radnjom nekoga filma, tek onda možeš uživati u režiji, dijalozima, glumi… svemu onome što neko umjetničko djelo čini umjetničkim djelom. Najbolji su filmovi oni koje možeš gledati stalno iznova, kao što možeš bezbroj puta slušati istu pjesmu ili gledati istu sliku. Stotine bih filmova sad najradije proglasio remek-djelima, nemojte me vući za jezik, sklon sam pretjerivanjima! Posljednjih mi je godina vrh vrhova film S. Craiga Zahlera 'Dragged Across Concrete'. Da imam više vremena, gledao bih ga barem jednom mjesečno.

Na HRT-u ste već više od 20 godina. Počeli ste kao autor priloga u filmskim emisijama. Koja vam je prva asocijacija na to razdoblje?

- Prva je asocijacija svakodnevno telefoniranje u računovodstvo hoće li mi napokon, nakon pet-šest mjeseci kašnjenja, biti isplaćen honorar!

Jeste li ikad probali snimiti svoj film ili se okušali u nekoj glumačkoj ulozi?

- Bio sam scenarist/koscenarist desetak dokumentaraca prijatelja i kolege Tomislava Mršića - najsvježije smo radili na dvije epizode serijala Nataše Kolbas 'Apsurdistan' - o nikad dovršenim mostovima i milijun općina. U jednom Mršićevu kratkom filmu imao sam i cameo rolu u trajanju od oko pola sekunde. I to je to. Moram pogledati još nekoliko tisuća sjajnih tuđih filmova da bih napokon napravio svoj.

Filmovi ili serije?

- Filmovi. Serije su posljednjih godina neusporedivo kvalitetnije. 'Žica' je za našu epohu ono što su za 19. stoljeće bili Dostojevski ili Balzac. No čovjek mora ponekad ostati vjeran svojim zabludama.