Gledali smo Malu sirenu: Čim su u kadru rak, galeb i ribica, sve je u redu. No, bilo bi za očekivati da glumci ponesu veći teret

Kompanija Disney ništa ne prepušta slučaju. Uspon su napravili zahvaljujući crtićima, a sad iz njih prave igrane filmove, što skuplje, to bolje, jer publika voli raskošne spektakle.

Nakon “Alice u zemlji čuda”, “101 dalmatinera”, “Cruelle”, “Kralja lavova” i “Pepeljuge”, na red je stigla igrana obrada njihova crtića “Mala sirena” iz 1989., koji je označio preporod Disneyjeva animiranog odjela.

Naime, od sredine sedamdesetih pa do kraja osamdesetih kompanija se baš nije mogla pohvaliti naročitim ostvarenjima na području animacije, a malo je nedostajalo da i ovaj film ne dobije zeleno svjetlo za produkciju, jer se Disneyjevu šefu Jeffreyju Katzenbergu priča činila suviše sličnom onoj u “Morskoj sireni u New Yorku” (Splash), međutim, redatelji John Musker i Ron Clements uvjerili su ga da je njihov projekt nešto posve drugo.

I zbilja, “Mala sirena”, slobodna obrada pripovijetke danskog klasika Hansa Christiana Andersena, dočekana je hvalospjevima i čak je nominirana za tri Oscara, potvrdivši dva, za najbolju glazbu (Alan Menken) i najbolju pjesmu (“Under the Sea”).

Crtić se čak razvio u franšizu, napravljena su dva filma samo za videotržište, jedan nastavak i jedan pred nastavak, a postavljen je i na Broadwayu kao mjuzikl.

Uz toliko verzija nedostajala je samo ona igrana, a i ta je došla na red kad se projekta prihvatio Rob Marshall, čiji je “Chicago” obasut sa šest Oscara, a dobro mu je primljen i otkvačeni mjuzikl “U šumi” prema predlošku Stephena Sondheima. Film je u produkciji još od 2018., no kako je to bio pravi blockbuster koji je uključivao i podvodne scene, ne čudi što je snimanje tako dugo trajalo: uostalom, tek što su se zahuktali, počelo je razdoblje pandemije, tako da je bilo puno prisilnih pauza.

Fabula je manje-više slična onoj u crtiću, sirena Ariel, najmlađa kći vladara Atlantika Tritona, spasila je nakon brodoloma princa Erica i otad samo mašta da postane obična djevojka i živi sa svojim draganom, kojeg nije ni upoznala kako spada. Triton je zgrožen njezinom opsesijom da živi na kopnu, a slično misle i njezini morski prijatelji. Ariel se ne da samo tako razuvjeriti, spremna je na sve da promijeni sredinu, a to koristi pokvarena morska vještica Ursula: ona joj nudi razmjenu, posudit će njezin glas, a zauzvrat će joj umjesto peraja dati ljudske noge.

Najveći je problem bio kako naći glavnu glumicu koja će utjeloviti Ariel, a pritom i odlično pjeva.

Odlučili su se za Halle Bailey, štićenicu Beyoncé, koja je nastupala sa svojom sestrom Chloe i s njom snimila dva albuma, koja su dobila pet nominacija za nagradu Grammy. Kad je objavljeno da je ona dobila ulogu, u dijelu medija bilo je protesta zašto Ariel mora biti tamnoputa, no njezin odabir podržala je i Jodi Benson, koja je te pjesme izvodila u originalnom crtiću. U filmu ima još poznatih glumaca, neki su samo posudili glas animiranim likovima, no Javier Bardem i Melissa McCarthy pojavljuju se osobno.

U novoj epizodi serijala "Polimac preporučuje", kritičar Jutarnjeg lista Nenad Polimac govori o novoj verziji Male sirene, vizualno impresivnom, ali nepotrebno razvučenom filmu.