PIŠE JURICA PAVIČIĆ

GORKI PORAZ Sedam nominacija, a nijedan zlatni kipić za jednu od najneobičnijih hollywoodskih diva

 REUTERS
 

Nakon ovogodišnjih Oscara, osoba o kojoj će se vjerojatno najviše pričati nije nijedna od onih koji su ih dobili, nego osoba koja ga - nije dobila. To je, dakako, Glenn Close.

U nedjelju navečer, naime, Glenn Close ušla je u povijest kao jedina glumica u povijesti Hollywooda koja je sedam puta nominirana za Oscar, a nikad ga nije dobila. Time je na listi serijskih gubitnika nadskočila Amy Adams i Deborah Kerr, koje su šest puta gubile. Ispred Close ostao je samo siroti Peter O’Toole, koji je nominiran osam puta, ali kipić Akademije nikad nije uzeo u ruke.

Tako su glasači Američke akademije u nedjelju gorkom ironijom začinili karijeru jedne od najneobičnijih i najnetipičnijih hollywoodskih glumica. Jer, Glenn Close (1947.) nikad nije ni po čemu bila tipična hollywoodska zvijezda. Nelijepa, muškobanjastog, pjegavog i uglatog lica, Glenn Close nije niti mogla niti htjela glumiti u tipu zgodne pomagačice ili predmeta ljubavnog interesa, glumačkom tipu na koji se svodi tri četvrt ženskih uloga u studijskom Hollywoodu. Afirmirala se ranih 80-ih, kada je tri godine zaredom za tri filma bila nominirana za Oscara za epizodnu ulogu. Indikativno za karijeru Close je i to da je u jednom od njih (“Svijet po Garpu”) glumila mamu Robinu Williamsu. U tom je trenutku (1982.) imala 35 godina i glumila majku glumca od kojeg je bila starija četiri godine.

Nakon tog iznimno uspješnog, ali atipičnog početka karijere, Close će postati prava zvijezda krajem 80-ih, kad u pomalo mizoginom ozračju japijevske kulture ulazi u nišu uloga fatalnih, dominantnih “žena bogomoljki”, nišu koja će je dugo obilježiti. U tom razdoblju igra glavnu negativku u “Fatalnoj privlačnosti” Adriana Lynea i zlu spletkaricu o adaptaciji francuskog prosvjetiteljskog romana “Opasne veze” Pierrea Choderlosa de Laclosa u režiji Stephena Frearsa. Za obje će uloge biti nominirana za Oscara, oba su filma bila jako uspješna, no teško je reći da su Close zbog tih uloga kritičari cijenili. Close u tom razdoblju funkcionira kao tipična “typecasting” glumica koja glumi mizogini tip fatalne noirovske ženke preko koje bivaju kažnjeni muški prijestupi i lakomislenosti.

Osamdesete i devedesete bile su za Glenn Close zlatno razdoblje. Nakon toga glumi i manje i manje zapaženo. Paradoks je da, međutim, upravo u tom kasnom razdoblju tumači i neke od svojih najboljih uloga. Čini se da je trebalo da Close ostari kako bi je režiseri prestali koristiti kao tipsku Zlicu Od Opaka i da joj počnu davati zanimljivije uloge. Jedna od njih je u odličnom britanskom zombi SF-u “Djevojka sa svim darovima”, u kojem glumi oštroumnu biologinju - za tu, možda i najbolju ulogu, Close nije nominirana. Nominirana je zato za “Wife” - feminističku dramu o supruzi književnog nobelovca koja svojem mužu baš i ne kuha samo čaj nego u njegovoj karijeri ima i zamjetniju ulogu. Riječ je o filmu nategnute premise, no onom što je Close u filmu napravila nema se što zamjeriti: odigrala je finu rolu kao žena u kojoj se hrvaju oprečne emocije ponosa, zavisti, frustracije i patrijarhalne podložnosti.

91st Academy Awards - Oscars Photo Room - Hollywood, Los Angeles, California, U.S., February 24, 2019. Best Actress Olivia Colman arrives backstage with her award. REUTERS/Mike Segar
REUTERS

Znači li to da je odluka glasača da Oscara daju Oliviji Colman nepravedna?

Ipak, ne. Britanska glumica osvojila je svojeg prvog Oscara za ulogu pretile i ne baš oštroumne kraljice Anne Stuart u filmu “Miljenica” Yorgosa Lanthimosa. Uz uvažavanje Close i “Wife”, ono što je Colman napravila je ipak mrvu dojmljivije. Riječ je, za početak, o bitno ambicioznijem i originalnijem filmu. Drugo, riječ je o transformativnoj glumačkoj ulozi kakvu Hollywood voli. Konačno, riječ je o ulozi koja je neortodoksna i zahtjevna zato što je i film takav. Lanthimosov film je spoj klasične kostimirane drame i modernih skaredno uličarskih dijaloga, stil filma na rubu je između tragedije i crne komedije, a gluma je zahtijevala stil koji je mješavina alanfordovske karikature i psihološke udubljenosti. To je svakako zadaća koja glumcima nije laka, a Colman ju je obavila sjajno.

Što se muških glumačkih Oscara tiče, onaj Ramiju Maleku za ulogu Freddieja Mercuryja u “Bohemian Rhapsody” bio je očekivan, ali istodobno i dosadan. Taj glumac koptsko-grčkog podrijetla dosad je bio najpoznatiji po ulogama egzotičnih i/ili bliskoistočnih likova u serijalima “Noć u muzeju” i “Sumrak saga” te po seriji “Mr. Robot”. U “Bohemian Rhapsody” Malekov je posao bio manje posao glumca, a više imitatora. Skinuo je vrlo uvjerljivo glas, scensku kretnju i dikciju slavnog pjevača, no za nešto više od toga trebalo je da i film bude manje saharinski površan.

91st Academy Awards - Oscars Backstage - Hollywood, Los Angeles, California, U.S., February 24, 2019. Rami Malek accepts the award for Best Actor. Matt Petit/A.M.P.A.S./Handout via REUTERS. ATTENTION EDITORS. THIS IMAGE HAS BEEN SUPPLIED BY A THIRD PARTY. NO MARKETING OR ADVERTISING IS PERMITTED WITHOUT THE PRIOR CONSENT OF A.M.P.A.S AND MUST BE DISTRIBUTED AS SUCH. MANDATORY CREDIT.
REUTERS

Dobitnik Oscara za mušku epizodu Mahershala Ali novi je, pak, miljenik Akademije: ovo mu je drugi Oscar u samo tri godine. Rođeni Kalifornijac, prvi musliman koji je dobio glumačkog oscara, Ali se nakon niza sporednih uloga prvi put uočljivo iskazao ulogom pokvarenog lobista Remyja Dentona u TV seriji “House of Cards”. Ipak, pravu je aklamaciju doživio za ulogu dobronamjernog kubanskog dilera Juana u crnoj gay drami “Moonlight”. Činilo se da će to biti tek dobri, mali “off-hollywoodski” film, ali “Mjesečina” se pretvorila u senzaciju i 2016. osvojila Oscara za najbolji film, a Mahershala Ali i sam je dobio kipić Akademije. Nakon toga, odglumio je i glavni lik treće sezone krimi serijala “True Detective”, ulogu zanimljivu po tome što glumi isti lik u tri životne dobi, od mladosti do staračke demencije.

U usporedbi s tim odličnim ulogama, uloga pijanista Shirleyja u “Zelenoj knjizi” pomalo je na prvi zub. Ali tu glumi obrazovanog crnog umjetnika, prikrivenog homoseksualca i dekadenta koji je jednako otuđen i od “svojih” kao i od bijelih, te strahovito sam. U karijeri je svakako imao i boljih uloga. No, “Green Book” potvrđuje gdje je niša u koju u ovom trenutku Hollywood smješta Alija. On postaje svojevrsna zamjena za Denzela Washingtona ili, na još duljoj vremenskoj skali, za Sidneyja Poitiera: otjelovljenje poželjnog socijalnog modela koji Hollywood konstruira za Afroamerikance. Pred njim je, kao i pred Malekom, svakako još puno filmova. Mnogi će od njih biti bolji od onih za koje su sada dobili Oscare.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 15:15