HTV NAM SPREMA POSLASTICU: 'PATROLA NA CESTI' Na male ekrane stiže prilično napeta krimi serija prema pripovijetci Jurice Pavičića

Bit će velika greška ukoliko nakon prve epizode mini serije “Patrola na cesti” procijenite da vas tako nešto ne zanima. U njoj se zapravo ne događa bog zna što, u pitanju je, reklo bi se, obiteljska drama kakvih smo se već nagledali. Mjesto radnje je fiktivno mjesto Vrhovo, negdje blizu granice s BiH, ne suviše udaljeno od Splita, a priča započne kad mala Josipa (debitantica Anđela Šmit) otkrije da joj je baka upravo umrla u kuhinji. Pokojnica nije živjela s djevojčicom nego sa svojim suprugom Jakovom ( Mate Gulin), koji je sada ostao sam u povelikoj kući.

Josipin otac Frane vodi kafić u Vrhovu, kako je Hercegovina preko puta, vjerojatno od tamo nabavlja alkohol, cigarete i još koješta, o čemu njegova supruga Mare ( Nataša Janjić) ne želi ništa znati. Na vijest o majčinoj smrti iz Zagreba stiže Franin brat Josip ( Krešimir Mikić), koji tamo već dugo radi kao policajac i sada se nakon dugog vremena vraća u rodno mjesto.

Sprovod i karmine protječu kao i svugdje, najprije patos a zatim opuštanje uz jelo i piće, među braćom se osjeća izvjesna tenzija, ali ništa posebno. Kada obredi završe, treba se vratiti svakodnevnom životu, no Josip užasnut ustanovi da mu otac nije u stanju brinuti se sam za sebe, jer u jednoj prigodi čak izazove požar kada ostavi upaljen štednjak. Frane i Mare poslali bi ga u dom, za što Josip ne želi čuti i donosi prilično neočekivanu odluku, tražit će premještaj, preseliti se u rodno mjesto i živjeti s ocem.

Krešimir Mikić

Nepisana pravila

Tako završava prva epizoda nakon koje se ugođaj dosta radikalno mijenja i počinje prilično napeta krimi drama. Josip je raspoređen u patrolu na cesti, partner mu je mladi Dario ( Stipe Radoja), koji ga iznimno respektira, jer je s njegovim poginulim ocem bio u Domovinskom ratu, međutim, očito je da policajac iz Zagreba ne zna za nepisana pravila u tom pograničnom području, ne zaustavlja se baš svakoga, a i šverc ponekad nije osobit prekršaj.

Nakon jednog incidenta Josip shvati da su Frane i njegova dva partnera među najčešćim putnicima preko granice, pa dok se radi o snabdijevanju za kafić, to i nije tako strašno, ali kad se krijumčari marihuana, a možda i žešće droge, to je već nešto i za splitsku policiju, a ne za lokalne murjake iz Vrhova. Napetost među braćom raste, ima među njima još nešto što ih razdvaja, ali Josip o tome ne govori, a još je gore kad mora birati između posla i rodbinske solidarnosti. Nikad se ne zna kako će se opredijeliti, što povećava dramsku tenziju iz epizode u epizodu.

Precizna struktura

Mini seriju je režirao Zvonimir Jurić, po scenariju koji je napisao s Juricom Pavičićem, čija je pak pripovijetka iz istoimene zbirke poslužila kao predložak. Jurić je pomalo neočekivan odabir za ovakvu vrstu priče, jer njegova najbolja ostvarenja, nedavni “Kosac” i hvaljena ratna drama “Crnci” (korežija s Goranom Devićem), samo koketiraju sa žanrom da bi ga naposljetku potpuno napustili (ili nadišli – kako već hoćete). “Patrola na cesti”, međutim, posjeduje preciznu dramsku strukturu, nema tu prilike za otvorene rukavce, sve što se pokaže mora imati i svoj logičan nastavak, no redatelj je našao sebi zahvalan prostor u realizmu kojim je zadojio svaku od epizoda i u intrigantnom profiliranju protagonista.

Nataša Janjić

Josip je mučaljiv, introvertan, nešto ga muči, a isprva je teško otkriti što, dok mu je Frane potpuna suprotnost, ekstrovertan, brižan otac sve do jedne određene granice (nevjerojatna je scena u kojoj odluči riskirati sigurnost svoje kćeri), a ljubavna afera s konobaricom Anitom ( Daria Lorenci Flatz) pokazuje da ga ni brak s Marom u potpunosti ne zadovoljava. Nema tu pozitivnog ni negativnog, to su životna opredjeljenja za koje baš i nema racionalnih objašnjenja, više je stvar u karakterima.

Sugestivna Janjićka

Slojevitost odnosa među likovima podvlači već spomenuti realizam, glumci govore prirodno, kao da su u tom kraju i stasali (neki od njih, uostalom, i jesu), a Jurić je posvetio pažnju čak i najsitnijoj epizodi. Krešimir Mikić imao je najnezahvalniji zadatak, vrlo malo dijaloga i minimum reagiranja na situacije (njegova tučnjava s bratom snimljena je u dalekom drugom planu), ali glumcu takve karizme to nije ispao problem, dok je Slavko Sobin (pamtimo ga po seriji “Crno-bijeli svijet” i efektnim epizodama u “Zvizdanu”) dobio najzahvalniji i odlično ga je iskoristio.

Petar Ćiritović i Slavko Sobin

Nataša Janjić već dugo nije bila tako sugestivna na ekranu, a kao “guest star” u četvrtoj epizodi pojavljuje se Zlatko Burić, nekoć član Kugla glumišta, danas prvak danskog kazališta, filma i televizije. Vrlo je dobra i fotografija slovenskog snimatelja Marka Brdara, njezina nenametljivost potpuna je suprotnost onoj u “Zvizdanu”. Kada sve završi, Jurić je postigao ono što je htio, ostaje osjećaj otvorenosti, nezadovoljenosti, promašenosti, a putovanje prema njemu bilo je iznimno uzbudljivo.

“Patrola na cesti” još je jedan vrlo prestižan adut dramske redakcije HRT-a, koja se zahvaljujući dvjema sezonama “Počivali u miru” i “Crno-bijelom svijetu” nametnula kao najbolja u regiji. Nije to mala stvar, ali treba taj status i održati.