I, KAKVA JE NOVA LARA CROFT? 'Tomb Raider' je bez sumnje bolji od ranijih filmova s Angelinom Jolie, piše Jurica Pavičić

Akcijska heroina Lara Croft prvi je put svjetlo dana ugledala godine 1996, kad je britanski developerski tim Core Design izbacio računarsku igricu “Tomb Raider” autora Tobya Garda. Atletski građena, lijepa arheologinja s pištoljima za pojasom u hipu se pretvorila u supkulturnu ikonu, a komentatori su isticali da je Croft (bila) medijski međaš - prva posve virtualna zvijezda.

Lik Lare Croft u vrijeme je nastanka uspješno spojio dvije kulturne tradicije. S jedne strane, arheologinja u maji na špaline skladno se uklopila u “girl power” kulturu, novi model ženskosti koji je uključivao aktivniju djevojačku ulogu i žensko otvaranje prema “muškim” supkulturnim žanrovima. S druge strane, “Tomb Raider” se citatno nadovezivao na tradiciju pustolovnog filma 80-ih, u rasponu od “Indiane Jonesa” do “Lova na zeleni dijamant”. Unatoč tim filmskim genima (ili: možda baš zbog njih?) Lara Croft je imala začuđujuće blijedi filmski život. Premda je naizgled bila kao stvorena za film, Croft se na platnu pojavila samo u dva filma iz 2001. i 2003. s Angelinom Jolie u glavnoj ulozi. Jolie je pri tom u ulogu unijela sebi svojstvenu smjesu androgine muskularnosti i seksepila - ali, oba su filma s Jolie kao Croft bila režijski i scenaristički neuzbudljivo bezlični.

Nakon dugog desetljeća i pol, pred nama je konačno novi pokušaj. “Tomb Raider” u režiji Norvežanina Roara Uthauga “reboot” je serijala naslovljen po izvornoj igrici, a kao nova Lara Croft u njemu se pojavljuje nova glumica - Šveđanka Alicia Vikander. Upravo razlika Jolie i Vikander ukazuje i na razliku u pristupu starog i novog serijala. Dok je Jolie bila opasna, prijeka amazonka, Vikander utjelovljuje Croft kao dijete/heroinu, krhku curu slabašne građe koja se nađe pred nadljudskim fizičkim izazovima. Unatoč krhkoj muskulaturi (te, kako se testosteronski tinejdžeri žale - i manjem poprsju), nova Lara Croft boksa, vozi virtuozno bicikl, skače u dalj i u vis, vere se po klifovima, pliva u bujicama, svladava vodopade i gudure, trči na duge i kratke staze. Tjelesni odgoj za cure - ukratko - nikad nije imao efektniju filmsku reklamu.

Što se zapleta filma tiče, on je generički, tipičan za “reboote”, no nije besmislen. Mlada Croft u Londonu biciklom raznosi hranu iz indijskog restorana sve dok joj u ruke ne padne šifrirana poruka njenog oca arheologa (West) za kojeg svi misle da je mrtav. Ponukana porukom, Lara traži hongkonškog pomorca (Wu) koji je može dovesti do zabačenog otoka na kojem je grobnica drevnog japanskog božanstva. Tamo Lara nalazi koloniju robova koju tlači mafijaška vojska: robovi sedam godina uzaludno prekopavaju otok i traže grobnicu, ali je ne nalaze jer nemaju mapu koju, međutim, ima - ona. Sve se zaplete kad je vođa plaćenika (Goggins) uhvati, a onda se - dakako - pojavi i iščezli otac.

Novi “Tomb Raider” nije senzacionalan film, ali je bez sumnje bolji od ranijih filmova s Angelinom Jolie. Riječ je o čestitom, staromodnom akcijskom filmu u kojem se kompjutorski generirana čudesa spajaju sa staromodnim fizičkim podvizima junakinje koja valjda cijeli film trči, vere se i visi o niti. Maknete li CGI divote, “Tomb Raider” bi bio film koji je slobodno mogao nastati 1986., no u ovom slučaju to nije čak ni mana. U teroru filmskih crossovera i “expanded universea”, ugodna je iznimka imati film koji - za promjenu - ima jednu junakinju, jednu priču i jedan dramski luk.