PRVA EPIZODA 'REPUBLIKE'

Impresivan proizvod o usponu i padu Dubrovačke Republike

Nije zazvučalo kako treba kada je Siniša Kovačić, v.d. glavnog ravnatelja HRT-a, na predstavljanju nove dokumentarno-igrane serije Božidara Domagoja Burića “Republika” u koncertnoj dvorani “Lisinski” rekao da je institucija kojoj je trenutačno na čelu ovim neosporno spektakularnim pothvatom dokazala da je spremna napraviti i najzahtjevnije projekte i da je ovo primjer ostvarivanja njezine javne uloge.

Naime, on i njegova novopostavljena uprava s tom serijom nisu imali ništa, odobrila ju je i financirala ona koju su upravo smijenili, pa se sada kite tuđim perjem. Nema veze, tako je valjda u svim režimima koji ovako funkcioniraju, nikome ne pripadnu zasluge kako bi bio red, a u političkom vrtuljku svi se hvataju za slamku kako bi dokazali da već na samom početku mandata imaju blistave rezultate.

Scene Mohačke bitke

Kako se čini po prvoj epizodi, “Republika” je prilično impresivan proizvod, bavi se usponom i padom Dubrovačke Republike u prošlom mileniju, a slično prethodnom Burićevu radu, “Hrvatskim kraljevima”, povijest se dočarava uz pomoć igranih dijelova, a ne dokumenata kojih je vrlo malo sačuvano.

Zapravo, “Kraljevi” su u tom pogledu bili još virtuozniji rad, tamo nam je tim majstora specijalnih efekata dao naslutiti kako su izgledale srednjovjekovne crkvice i palače od kojih je ostao tek poneki kamen, a nismo znali ni koje su boje.

Burić se ovdje bavi novijom poviješću, gdje ne treba toliko toga simulirati, ali kako je lud za spektaklom, nije propustio inscenirati legendarnu Mohačku bitku iz 1526., nakon koje je Dubrovnik promijenio patrona i morao plaćati danak Otomanskom Carstvu.

Simfo-rock podloga

Već i u ovoj prvoj od šest epizoda razvidno je kako je u stanju efektno orkestrirati katkad i poprilično suhoparan materijal, pronaći detalje koji će zaintrigirati gledatelja, a osim uprizorenja povijesnih makljaža obožava podlagati scene simfo-rockom u čijoj izradi i sam sudjeluje: kada je predstavljao “Hrvatske kraljeve”, također u “Lisinskom” prije četiri i pol godine, u uvodnom kratkom koncertu svirao je nekoliko instrumenata, da bi se ovom prigodom zadovoljio samo bubnjevima.

Nekadašnji direktor programa HRT-a možda je neiživljeni klinac, no neosporno i talentiran za ovakvu vrstu posla, što se vidjelo već po njegovim prvim serijama “Tajnoviti srednji vijek” i “Ludi rimski carevi”. Te su serije imale razmjerno skroman budžet, ali su bile inovativne i inventivne, a kada je dobio sredstva po mjeri (valjda je pomogla i njegova tadašnja direktorska funkcija), “Hrvatski kraljevi” zablistali su kao nijedna serija te vrste u nas.

Podvig je bio tim veći što se bavio razdobljem u kojem su se okrunjene glave mijenjale vrtoglavo, a katkad je bilo teško ustanoviti što zapravo pripada toj državi, koju se srećom nije promatralo iz današnje ideologizirane perspektive.

Zato je i doveo pred kamere strane povjesničare, koji su davali dojam nepristranosti, a sličan se postupak ponavlja i u “Republici”: domaći analitičari uz bok stranima bave se razdobljem kada su državnici morali biti hladne glave i procjenjivati koji se kompromis isplati, a koji ne, kojem se pritisku valja prikloniti, a koji po svaku cijenu treba izbjeći.

Pikanterije i mitovi

Burić je majstor u dočaravanju pikanterija i razbijanju mitova. Vjerojatno niste znali kakav su značaj imale stonske solane u procvatu Dubrovnika ni da su njegovi brodovi poslovali od Engleske do Nizozemske.

Sudeći po sinopsisu narednih epizoda, prave atrakcije tek slijede, tajnoviti život srednjeg i novog vijeka vjerojatno će biti dočaran u svoj punini, a ponedjeljkom uvečer (emitiranje počinje 18. travnja) nastojat ćete tih mjesec i pol dana biti uz male ekrane.

Da HRT ima dobru prodajnu mrežu u inozemstvu (a reklo bi se da nema), “Republika” bi bila bestseler, jer za Dubrovnik su svi čuli, a kroz zamršene odvojke “Hrvatskih kraljeva” strancu je ponekad bilo teško probijati se, no evo“ zadataka za novu upravu Siniše Kovačića: neka se iskažu na distribuciji “Republike”, kad već nisu imali udjela u njezinoj realizaciji.

Kako bismo novi Jutarnji.hr učinili još boljim, bržim i modernijim, tijekom perioda transformacije do 6. svibnja paralelno ćete ga moći pratiti na dvije adrese – stari portal nalazi se na adresi Jutarnji.hr, a novi na novi.Jutarnji.hr.
Na novom se portalu promjene događaju svaki dan stoga popunite upitnik na dnu stranice ili kliknite na link i napišite nam svoje mišljenje kako bismo portal što bolje prilagodili upravo vama!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 01:23