'Jedi, moli, voli': Priča o pronalasku sebe i slobodi? Da, ali za bogatašice

Na petak 13. u američkim kinima počeo je igrati najnoviji film Julije Roberts “Eat, Pray, Love” (Jedi, moli, voli) snimljen prema putopisnim memoarima Elizabeth Gilbert, književnice koja se nakon razvoda odvažila na jednogodišnji “put otkrivenja” po Italiji, Indiji i Indoneziji. Njezina je knjiga postigla golem uspjeh, prodana je u milijunskoj nakladi, a sada je još utjelovljuje zvijezda poput Roberts. Nije ni čudo da se od filma, koji će se u domaćim kinima početi prikazivati sredinom rujna, očekuje još veća zarada...

Nije riskirala

No, nešto što na prvi pogleda izgleda “sapunjavo” ali ženama privlačno iz perspektive da knjiga i film govore o ženskoj slobodi, pronalaženju sebe i prave ljubavi, zapravo je dobra navlakuša mnogih koji žele zaraditi na ženama koje su nezadovoljne svojim životima. Memoari i film nisu ništa doli self-helpa u drukčijem pakiranju.

Napomenimo da je autorica knjige nakon razvoda od supruga od svoga izdavača dobila novac za to prosvjetiteljsko jednogodišnje putovanje, upravo s namjerom da po povratku napiše memoare kako je ostavila sve i onda se “pronašla”. Ili, kako je to rekla jedna čitateljica: “Autorica se samo pravi da je poduzela neki rizičan korak ne bi li u životu postigla promjenu kakvu priželjkuje”.

Za bogate i bez utega

Prvo je izdanje knjige prošlo gotovo nezamjećeno, a onda je knjigu otkrila Oprah Winfrey. Kasnije je prodano oko pet milijuna primjeraka pa je i zaslužila epitet “bestseler”.

Američke feministice knjigu trpaju u onu podmuklu vrstu self-helpa koju su nazvale literaturom privilegiranih ili, skraćeno, priv-lit. Naziv su skovale Joshunda Sanders i Diana Barnes-Brown, kolumnistice magazina Bitch, i bez imalo suzdržanosti kritiziraju svaku knjigu, film ili osobu koja konzumerizam sakriva iza potrage za srećom. Jer savjete kakve nude takvi self-help uraci i Oprah Winfrey nije moguće provesti osim ako je žena - privilegirana. Drugim riječima, bogatija i bez kredita, bez male djece, bez roditelja o kojima treba brinuti, bez kašnjenja plaće, bez estetskih nedostataka...

Jačanje našeg ‘ja’

Sjetimo se samo filma “Pod suncem Toskane” s Diane Lane u glavnoj ulozi. Bio je to zgodan hitić - Amerikanka je otišla u daleku, pitoresknu i miroljubivu Toskanu, gdje je od stare talijanske kuće napravila svoj mali raj, svi su s njom bez imalo problema ili negodovanja pričali engleski jezik a onda se još i sretno zaljubila. Eto, kupnja kuće u Toskani mogla bi biti rješenje za neku Hrvaticu koja je ostala bez posla, koja se više ne slaže sa suprugom a djeci ide na živce. Jer ostavljanjem bliskih ljudi koji nas ne usrećuju svakom svojom pojavom, također pridonosimo jačanju našega “ja”.

Šminka i frizura

Pojednostavljeno, želite li biti sretnije, pametnije, prosvjetljenije, uspješnije i slično, tada morate trošiti. Na gurua, životnog trenera, koktele s prijateljicama, daleka putovanja, šminku, frizuru, organsku hranu, malu crnu haljinu, satove joge, pilatesa, satove meditacije... I to je ono što nam ovaj film zapravo poručuje.