Jodie Foster: Povratak u Cannes nakon 40 godina od ‘Taksista’

Jodie Foster prvi se put na canneskom crvenom tepihu pojavila kad je imala 14 godina. Bilo je to 1976., a u Cannesu je igrao Scorseseov film “Taksist” u kojem je glumila maloljetnu prostitutku.

“Taksist” je tada bio izviždan, no dobio je, na opće iznenađenje, Zlatnu palmu i postao nepoderivi klasik. Što se mlade glumice tiče, za nju je počela glumačka karijera u kojoj će osvojiti dva Oscara.

Te karijere, međutim, već godinama više nema nego ima. Glumi malo, posvetila se režiji, pa se pojavljuje i kao režiser pojedinih epizoda poznatih tv serija. U četvrtak se - 40 godina nakon premijere “Taksista” – vratila u Cannes predstaviti i svoj redateljski rad pod naslovom “Money Monster”.

Junak filma je Gates (George Clooney), tv voditelj koji vodi raskošni i estradizirani šou o financijama i burzi. Šou producira savjesna producentica i Gastesov jedini oslonac, Patty (Julia Roberts). No, tijekom snimanja jedne emisije u studio upadne Kyle (Jack O’Connell), čovjek koji je izgubio sav naslijeđeni imetak zato što je poslušao pogrešni savjet tv voditelja i uložio ga u investicijski fond. Siroti, prostudušni radnik natjera money monstera da oko pojasa veže prsluk s trotilom te traži da mu u studio dovedu nekog iz investicijskog fonda koji je propao. Kyle je pri tom nesvjestan kako mehanizam stvarno funkcionira. Onog časa kad je upao naoružan u studio, emisija se pretvara u najuzbudljiviji reality, gledanost raste do stropa, a producentica emisije ugrabi priliku da triler uživo isproducira do kraja. Sve to vrijeme, usporedno pratimo i istragu gdje su zapravo nestali novci investicijskog fonda.

Film Jodie Foster je brz, dinamičan, uzbudljiv, a ima i nekoliko efektnih zavođenja na krivi trag. No, kad ga čovjek pogleda, ne može se oteti dojmu da “Monez Monster” počiva na pomalo djetinjastim, petparačkim predodžbama i o financijskom biznisu, ali i o medijima. Kod Foster, novinari rade greške, ali im je istina na prvom mjestu, a istraživanje sveto. Novci koji nestanu na burzi nestanu jer su nekamo odneseni. U svemu tome ima, ukratko, dosta prostodusnog optimizma.

“Money Monster” prikazan je izvan konkurencije.

Rumunjski film u hrvatskoj koprodukciji

U konkurenciji za nagrade prikazana su dva filma- “Ostati uspravan” (Rester vertical) francuskog režisera Alaina Guiraudiea, te “Sieranevada” Rumunja Cristija Puiua. Od ta dva, kudikamo nam je zanimljiviji bio “Sieranevada”. Prvi je razlog to što je riječ o hrvatskoj koprodukciji u kojoj udio ima naša produkcijska kuca Spiritus movens. Drugi razlog je što je riječ o izvrsnom filmu.

Cristi Puiu rodonačelnik je sad već mitskog rumunjskog novog vala, čovjek koji je snimio 2001. prvi film te stilske škole, a 2005. i najbolji, “Smrt gospodina Lazarescua”. Puiu je ujedno i radikalni autor kojem filmovi traju po tri sata, a baziraju se na rigoroznoj režijskoj proceduri i jedinstvu vremena. Sve to vrijedi i za “Sieranevadu”. Film se zbiva od popodneva do večeri i prati parastos preminulog supruga i oca u jednoj bukureštanskoj obitelji. Obitelj je liječnička, brojna, poprilično buržujska, no kako film ide, shvati se da baš nije bila ni bez veza s komunistima. U velikom i pretpanom građanskom stanu kuhaju se čorba i sarme, iščekuje se popa, a kako vrijeme teče, gomilaju se incidenti. Jedna od šogorica je usred bračne drame, jedna od teta iritira ostale uzdizanjem komunizma, a unuka na vrata uđe s gostujućom studenticom iz Hrvatske koja je treštena pijana. Trosatni rumunjski film koji se sav odvija u jednom stanu možda vam ne zvuči kao idealna zabava. Pogotovo ne zvuči ako ste gledali Puiuov zadnji film “Aurora” koji je bio jako hermetičan i (bar meni) prazan. No, “Sieranevada” nije takva. Riječ je o crnohumornom, šaljivoj vodvilju o balkanskoj tranzicijskoj buržoaziji, filmu iz kojeg više saznate o rumunjskoj kulturi, mentalitetu i povijesti nego iz tomova eseja.ƒ