Juliette Binoche: Suvremene veze ne opstaju jer žene daju previše

Bit će zabavno ako kao poster girl osvojite Zlatnu palmu za najbolju glumicu, za što imate velike šanse - rekao sam Juliette Binoche tri dana prije proglašenja nagrada tek završenog filmskog festivala u Cannesu. U prolazu mi je, uz glasan smijeh, dobacila da joj to što je na službenom plakatu festivala neće pomoći da dobije nagradu za najbolju glumicu. - No znam da bi mediji uživali ako se vaša predviđanja ostvare - dodala je. No, ovih dana doista uživaju i mediji i Juliette Binoche: za ulogu žene u emocionalnom vrtlogu u francusko-talijanskoj drami “Copie Conforme” iranskog filmaša Abbasa Kiarostamija nedavno je proglašena najboljom glumicom 63. Cannesa. Sa slavnom svjetskom glumicom razgovarali smo u restoranu Cherie Cheri Beach, preko puta hotela Martinez na proslavljenom kanskom korzu Croisette.

Teško do redatelja

Multifunkcionalan eklektički dizajniran prostor koji živi od jutra do jutra uz restoran ima i nekoliko “soba” odvojenih pregradama koje čitavom prostoru daju vrlo “parišku” atmosferu. Juliette Binoche sjedi ispred mene na retro dizajniranoj sofi, tek nekoliko metara od mora, pa naš razgovor ugodno zaokružuje blagi šum valova sunčanog popodneva. Odjevena je u nježno ljubičastu haljinu preko koje ovlaš visi crna raskopčana vesta, na nogama ima cipele s vrlo visokom petom i debelim potplatom. Slavna glumica koja je 1996. godine za ulogu u filmu “Engleski pacijent” osvojila Oscara - navršila je četrdeset i šest godina i izgleda apsolutno spektakularno. Lagana šminka otkriva savršen ten bez ijedne bore na licu koje zabljesne kad raširi svoj zarazan osmijeh.

• Kako ste upoznali Abbasa Kiarostamija?

- Teško! Oduvijek sam željela raditi s Kiarostamijem, no kako je on snimao filmove u Iranu na iranskom jeziku s iranskim glumcima, to nije bilo nimalo jednostavno. Susretali smo se na raznim filmskim festivalima, ali onako usputno, u prolazu, pa je jedini način da se upoznamo bio da ga posjetim u Teheranu. Odmah smo se složili jer nam je mnogo toga zajedničkog: uz ljubav prema filmu, oboje pišemo poeziju i slikamo, vesele nas i ljute iste pojave... Jako smo se brzo zbližili.

Izmišljena ljubavna priča

• U Teheran ste otišli samo da upoznate Kiarostamija?

- Da, to je bio jedini način. Sve se događalo prije tri godine i tada nismo imali zajednički projekt, iako smo razgovarali o mogućoj suradnji. U Teheranu mi je ispričao priču o svom boravku u Italiji i svemu što se dogodilo između njega i žene koju je upoznao i tako je nastao ovaj film. Na kraju mi je priznao da je sve izmislio, ali glavno je da smo snimili film.

• Kako ste doživjeli Teheran?

- Iznenadila sam se koliko su žene obrazovane i pametne, poznaju glazbu, literaturu, film. Vrlo su napredne i u sebi nose više života od nas Francuskinja, što poprilično odudara od slike koju imamo o njima u našim medijima. Nemaju veze s predrasudama koje ih prikazuju kao nazadne i na rubu društva, zakukuljene u burke. Naravno, dio ženske populacije živi tradicionalnom načinom života i pokorava se društvenim normama, mnoge i protiv svoje volje.

• Jesu li vas prepoznavali na teheranskim ulicama?

- Jesu, i to me iznenadilo. Jednom prilikom pet žena u crnim burkama od glave do pete dotrčale su do mene i uzbuđeno povikale: ‘Juliette Binoche! Mi vas znamo, gledale smo vaše filmove!’ Nisam to očekivala u Teheranu.

• Je li za vas ova uloga bila poseban izazov? Čitav film leži na jednom muškom i jednom ženskom liku i njihovom slučajnom susretu koji pokreće emocionalnu lavinu. Doslovno ste u svakom kadru...

- Abbas mi je rekao da je ulogu pisao za mene, a kad sam pročitala scenarij, zabrinula sam se kako ću uvjerljivo odglumiti tu ženu. Svaka je uloga izazov za sebe, a posebno kad ste u svakom prizoru koji ima mnogo dijaloga. Iako je koncept s dva lika dušu dao za improvizaciju, čvrsto smo se držali scenarija i dijaloga. Abbas ionako ne govori francuski, pa smo ga ponekad mogli i malo zeznuti...

Opća slika društva

• Abbas je vrlo pesimističan kad govori o odnosima muškarca i žene. Kakav je vaš stav prema tome?

- Žene su preotvorene prema muškarcima, previše se izlažemo, naše emocije su prejake i previše dajemo pa očekujemo isto od muškaraca, što nije realno. Ne znam zašto je to tako, možda zato što rađamo, što smo majke pa nas sve te emocije previše obuzimaju. Ne volim generalizirati, nisu sve žene niti svi muškarci isti, ali to je opća slika. Muškarci su skloni stavljati razum i intelekt ispred emocija više nego žene, što i nije loše: kad bi među nama postojale samo emocije, svijet bi se okrenuo naglavačke. Problem je u tome što muškarci i žene imaju različite prioritete kad je riječ o međusobnom odnosu, mi svijet doživljavamo drukčije.

Faktor iznenađenja

• Spomenuli ste maloprije da se bavite i slikarstvom. To vam je hobi?

- Sve što radim je hobi: gluma, slikarstvo, poezija, sve su to stvari koje me vesele.

• Jeste li izlagali svoje radove?

- Izlagala sam svoje radove portreta redatelja i autoportrete svojih likova koje sam tumačila u različitim filmovima. Izložba je putovala po čitavom svijetu i to me baš veselilo.

• Gdje se vidite jednoga dana? Kao glumica, slikarica, spisateljica...?

- Ne razmišljam o tome, uživam u trenutku, radim ono što me veseli i što mi pruža užitak. Ne volim raditi planove, volim birati projekte i poslove prema vlastitoj intuiciji, ne volim forsirati stvari i ne volim razmišljati previše unaprijed jer nikad ne znaš kako će te život iznenaditi.

Glasna ljevičarka koja se nikome ne ispričava

Dok je primala nagradu za najbolju glumicu, držala je natpis s imenom iranskog redatelja

Kao javna osoba Juliette Binoche nikada nije bila jedna od onih koji šute. Dapače, svojim čvrstim stavovima i “nemam se kome ispričavati” stavom ta lijevo orijentirana francuska glumica zadavala je glavobolje mnogima.

Jedna od takvih “glavobolja” bila je njezina izjava 2007. godine da ne vjeruje službenoj verziji SAD-a o terorističkim napadima koji su se dogodili 11. rujna i da je američka vlada za njih sigurno znala i prije nego što su se dogodili.

Sarkozyjeva protivnica

Iste godine javno je podržala ljevičara Joséa Bovéa za kandidata za francuskog predsjednika, no tada je pobijedio Nicolas Sarkozy. Protiv njega je Binoche nemali broj puta javno progovorila, redovito naglašavajući da se ne slaže s njegovom politikom i tvrdeći da Sarkozy zapravo stvara monarhiju.

Posljednja u nizu Juliettinih aktivnosti na političkom polju bila je akcija koju je nedavno pokrenula za oslobađanje iranskog redatelja Džafara Panahija . Tog nagrađivanog iranskog redatelja tamošnje su vlasti zatvorile početkom ožujka jer je kao deklarirani pristaša lidera iranske opozicije Mirhosseina Mousavija bio glasan kritičar aktualne vlasti. Zatvor ga je, među ostalim, spriječio da ove godine bude u Cannesu kao jedan od članova žirija.

Napokon pušten na slobodu

Upravo je u Cannesu Binoche, dok je primala nagradu za najbolju glumicu, izašla na pozornicu držeći natpis s njegovim imenom. Redatelj je u utorak napokon pušten na slobodu nakon što je njegova supruga položila 200 tisuća dolara jamčevine.

- Mislim da je jako važno da svi dignemo glas protiv tog sramotnog čina iranskih vlasti, zatvoriti nekoga samo zato jer ima drukčije mišljenje o politici, društvu, religiji, slobodi mišljenja. To je jako tužno. Ako umjetnici i intelektualci nemaju pravo na javno izražavanje svoga mišljenja, onda ne možemo govoriti o slobodnom društvu - objasnila nam je svoje postupke slavna glumica. V. D., S. H.