Nakon što je pušten teaser za film "ZG80" Igora Šeregija o navijačkim skupinama, društvene su mreže naprosto eksplodirale. Film prati Krpu, člana BBB-a, koji s prijateljima potkraj 80-ih odlazi na utakmicu Crvena zvezda - Dinamo u Beograd. Prati ih kroz 36 intenzivnih sati, na utakmici, ali i borbama nakon utakmice koje se odvijaju na ulicama Beograda. Film je predstavljen i na HAVC-ovoj konferenciji za novinare kao jedan od filmova u koji polažu najviše nade. Mladom redatelju ovo je prvi dugometražni film i riječ je o jakom zalogaju jer je riječ o filmu koji se nadovezuje na Schmidtove "Metastaze", a scenarist je isti - Ivo Balenović. Njegove prethodne kratkometražne filmove kritika hvali, a surađivao je i na serijama "Crno-bijeli svijet" i "Bitange i princeze".
Društvene mreže su eksplodirale nakon teasera za vaš film 'Zg80'. Snimanje s protagonistima od kojih su mnogi navijači bilo je, pretpostavljam, vrlo zanimljivo iskustvo...
- I BBB i delije željeli su ispasti jaki, po uzoru na engleske navijače tog doba. Primjerice, sin Bore Todorovića nije želio glumiti jednog od Delija jer su i on i njegov pokojni otac bili Grobari. Činilo mi se da je odnos Delije - Grobari zeznutiji od odnosa BBB-a i Torcide, možda zato što su u istom gradu, ne znam. Ja se u filmu hvatam i za bilo kakvu zamku komedije. S druge strane, to jest i neka suptilna kritika društva. Kroz ponašanja navijačkih skupina vidi se sličnost, brinu se jedni za druge i mrze one druge - imamo scene konkretnog izjednačavanja navijačkih skupina. Kad je riječ o online zajednicama, drago mi je da postoji takav interes, to bi valjda trebalo značiti da će biti i ljudi u kinu. Želio bih da ovaj film znači za 15 godina nekoj djeci ono što su meni značili, primjerice, srpski filmovi 'Kad porastem biću Kengur', 'Munje!' ili od hrvatskih Brešanovi filmovi. S Brešanom je, doduše, postojao problem moje generacije rođene osamdesetih da su ga voljeli i naši roditelji, pa nije bilo potrebnog bunta.
Upravo se vi koji ste rođeni osamdesetih intenzivno bavite ovim razdobljem, primjerice, surađivali ste na seriji 'Crno-bijeli svijet'?
- Nama su devedesete bile uništene, to vidimo tek sada iz ove perspektive. Osamdesete su bile doba veće slobode, i Azre, i novog vala. S redateljem serije Goranom Kulenovićem surađivao sam još od 'Bitangi i princeza' i vrlo ga cijenim.
Kadar iz filma ZG80
Rekli ste da je film jako agresivan, da su 'Metastaze' kamilica u usporedbi. Teško je to zamisliti.
- Da, u smislu tučnjava. Mislim da nitko u hrvatskom filmu nije napravio takve masovne tučnjave kakve smo mi radili sa srpskim kaskaderima. Prosječan hrvatski film ima jednu veliku scenu s puno statista, jednu manju i ostalo su dvoje ljudi u jednoj sobi. Mi imamo i preookretanje autobusa, i paljenje, i dvije velike tučnjave, i 5-6 manjih...
Sviđa li vam se film Branka Schmidta 'Metastaze'?
- To je, po mome mišljenju, najbolji hrvatski film od osamostaljenja. Bio bih sretan da je ranije izašao pa da bude film moje generacije. Sada je to film nove generacije. Shvatio sam da generacija devedesetih, svi klinci po kvartovima i na online mrežama, citiraju Krpu do iznemoglosti, što je etički, doduše, pomalo dubiozno. Mi smo ga u filmu pokušali ublažiti jer se radnja odvija prije prethodnog filma, prije 'Metastaza' i prije rata pa smo računali da je u ratu zapravo podivljao. No, svejedno je agresivac, nacionalist.
Kako je došlo do suradnje s Balenovićem?
- Robert Cukina, navijač, pisao je svoje memoare, anegdote s više gostovanja skupljenih u jedan film. Došao je Balenoviću, bilo mu je zanimljivo da svoje likove dopuni onima iz 'Metastaza'. Balenoviću se to svidjelo, producenti su zvali prvo Schmidta, on je odbio jer radi nešto drugo, potom su zvali mene, htjeli su nekog mlađeg, ja sam pristao uz neke izmjene. Mislim da su se sjetili mene jer sam ja i kratke filmove radio megalomanski, sto lokacija, par stotina glumaca. Na Akademiji je trenutačno popularna rumunjska škola - dvoje ljudi plače oko paštete u četiri kadra. Snimali smo, naposljetku, u Kragujevcu jer nam u Beogradu nisu dali Marakanu, odnosno Crvena zvezda je dala, ali ako dobijemo blagoslov Delija, Delije su nas pristojno odbili. Imat ćemo dosta posla u postprodukciji. Isto tako smo snimali dijelove tribine na Maksimiru, gdje su BBB-i bili odjeveni u Delije.
Josip Kuže vam je bio rod, živjeli ste u Maksimiru, išli na utakmice...
- Moj tata i Kuže su prvi bratići, živjeli su neko vrijeme zajedno u Zagrebu, bili su cimeri, ja sam od malih nogu išao na te utakmice. Posljednji put sam ga vidio, prije nego što je umro, prije nego što je osvojio zadnji naslov 2006. godine. I sâm sam u mladosti igrao nogomet, no nisam bio baš dobar. Poslije sam bio navijač, išao sam na utakmice New Castlea i Partizana, imam i karte ako me napadnu poslije filma. Bio sam na navijačkim tribinama, odgovaralo mi je biti dio te grupacije koja je devedesetih, svi to danas guraju pod tepih, bila dio tog bunta. Velik je dio navijača bio i protiv gašenja Stojedinice....
Da vam je netko rekao da ćete snimati film...
- Više bih vjerovao da mi je rekao da ću igrati u Dinamu.
Vrlo je zanimljiv lik Filipa.
- Mi gledatelji, ako nismo dio te supkulture, film gledamo kroz prizmu njegovih očiju. Glumi ga Mija Kaćan, kojemu je bilo najteže, glumi pristojnog štrebera. Izvrstan je, naravno, Rene Bitorajac, ali i Mio Jurišić iz splitskog HNK, onaj 'kuiš' koji je zaživio u teaseru govori on. Da mogu sada mijenjati naslov filma, bio bi 'Kuiš'. Glumci su genijalni, i srpski i hrvatski. Imamo plan za desetak pretpremijera filma po cijeloj Hrvatskoj. Film nije rađen za Berlin, Cannes ili Veneciju, ili će biti publike ili neće.
Radnja filma odvija se unutar 36 sati, kako ste odabrali tu utakmicu, taj trenutak..
- Nejasni smo i ne kažemo u filmu kako je završila ta utakmica Dinamo - Zvezda jer nam je to apsolutno nebitno. Čini mi se da je mlađa generacija zaboravila da je nakon 'prijelomne' utakmice Zvezda ponovno gostovala u Maksimiru, to je bilo kada je Zvezda bila prvak Europe, i cijela je jedna sezona odigrana nakon toga. Mislimo raditi i nastavak filma, ako sve prođe dobro, gdje Delije dolaze na Maksimir. Namjerno smo spojili više utakmica, mlađi ljudi ne znaju sve podatke, a stariji će se krenuti mučiti oko toga tko je što rekao, tko je gdje bio. Ne bazira se, uglavnom, na posve istinitim događajima. Imamo ulazak jednog od glavnih glumaca na centar terena s Dinamovom zastavom, to se nikad nije dogodilo na Makarani, ali jest u Sarajevu.
Od kratkometražnih, vrlo je upečatljiv vaš film 'Kamenčić za gospodina Nixona'...
- Pokušavamo napraviti seriju 'Joj Slaveni', na čekanju smo na HRT-u. Imali smo premijeru u Beogradu u Kući cvijeća. Tamo je navodni kamen s Mjeseca. Naime, Tito se dičio da mu je Nixon poslao kamen s Mjeseca, a poslije su izašle priče da Amerikanci nikad nisu sletjeli na Mjesec. Meni je bilo fora da snimim film o tome kako je netko pokupio kamen u Delnicama i donio mu ga. Druga je priča kako je Picasso napravio plakat za 'Bitku na Neretvi'. Picasso jest ustupio svoj rad za plakat, no riječ je o radu koji je nastao dvadesetak godina ranije i nije rađen eksluzivno za taj film. Postoji i priča da je Jovanka na splitskom ljetu htjela da umjesto Arsena s 'Nono, moj dobri nono' pobijedi Tereza jer su bile dobre. Svi ti mitovi iz bivše Jugoslavije, te sitnice, bili su mi zanimljivi u seriji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....