Kako smo u bivšoj Jugoslaviji ostali zakinuti za neke od najvažnijih filmova slavnog redatelja

Današnje generacije trebale bi pogledati 35-milimetarsku kopiju filma "2001: Odiseja u svemiru", koja se nekad prikazivala u zagrebačkoj Kinoteci. Manjkali su čitavi dijelovi, slika je bila oštećena od neprestanog prikazivanja, no dvorana je uvijek bila puna. Tim filmom započinje retrospektiva ostvarenja Stanleyja Kubricka, nedostaje samo njegov prvijenac "Strah i žudnja" iz 1953. Za njegov odskok u Hollywoodu ključan je bio Kirk Douglas, za njegovu kompaniju Bryna Productions Kubrick je režirao ratnu dramu "Staze slave" (1957.), a suradnju s brojnim trzavicama nastavili su u povijesnom spektaklu "Spartak" (1960.). Kubrick je bio najmlađi američki redatelj kojem je povjeren film tako velikog budžeta, a iskustvo je bilo itekako korisno, pogotovo kad se u Velikoj Britaniji upustio u pustolovinu zvanu "Dr. Strangelove" (1964.). Prije nego što će se upustiti u "Odiseju u svemiru" (1968.), već je bio poznat kao tehnološki manijak, a za specijalne efekte u tom filmu dobio je svojeg jedinog Oscara. "Lolita" (1962.) po Vladimiru Nabokovu propustila je uzbuditi duhove onoliko koliko je redatelj priželjkivao, ali je to "Paklena naranča" (1971.) obilato nadoknadila: bila je zabranjena u mnogim zemljama zbog ekscesivnog seksa i nasilja. U bivšoj Jugoslaviji nismo je gledali samo stoga što je redatelj zabranio da se njegovi filmovi distribuiraju u zemljama istočne Europe: tako smo ostali zakinuti za "Barryja Lyndona" (1975.), "Isijavanje" (1980.), "Full Metal Jacket" (1987.) i "Oči širom zatvorene" (1999.), iako je potonji dovršen neposredno prije njegove smrti, kada je imao 70 godina. Za njegov opus zanimaju se prije svega perfekcionisti, kojima odgovara njegov zahtjevan filmski prosede. Zato ova retrospektiva stiže u pravi trenutak.