Lászlo Illés: Ni mađarska publika ne voli svoje domaće, mađarske filmove

“Pastir” je prvi prestižniji film mladog mađarskog redatelja Lászla Illésa i svakako vrhunac ovogodišnjeg Festivala tolerancije.
Naizgled jednostavna priča iz 2. svjetskog rata o trojici nacističkih vojnika u lovu na Židove koji su im pobjegli iz kamiona i pastiru spremnom da pomogne bjeguncima virtuozno je režirana i pobudila je popriličnu pažnju na međunarodnim festivalima, što je izvjesna zadovoljština redatelju koji je scenarij nudio na mađarski filmski fond, ali je glatko odbijen.

Pravila snimanja

Rekao sam mu da to nije prvi takav slučaj za koji sam čuo, svojedobno sam razgovarao s mađarskom redateljicom Ágnes Kocsis, koja je dobila nagradu kritike FIPRESCI u Cannesu (program Izvjestan pogled), ali dugo nije mogla pronaći domaćeg distributera za svoj film.

“Čujte, mi radimo puno filmova, ali nije tajna da čak ni mađarska publika ne voli mađarske filmove, pogotovo ne ove koji idu po svjetskim festivalima. Njima se sviđaju nekakve lokalne komedije, za koje izvan Mađarske nitko nije čuo. Naši hvaljeni filmovi skupe jedva tisuću-dvije gledatelja. Za distribuciju se moramo sami snalaziti, ne možemo se nikako probiti u multiplekse. Samo ako radimo preko mađarskog filmskog fonda, onda oni daju nešto novca i za distribuciju. No to je za filmove koje su oni poduprli od samog početka.”

Illés nije od redatelja koji zdvajaju zbog te situacije, nego pokušavaju naći rješenja. U intervjuu za web portal Thrive Global objasnio je kojim se načelima vodi u radu na filmu. Ponajprije, redatelj mora biti sto posto siguran da će snimiti ono u što se upustio, mora vjerovati u sebe i davati sebi samom emocionalnu podršku. Drugo, ne smije ga biti strah neuspjeha, treće, neka ne gubi vrijeme u razvijanju filmova srednjeg i velikog budžeta, neka proba snimati što jeftinije može. Nadalje, njegov film mu mora biti najvažniji i treba naučiti kako raditi kompromise.

Štošta je toga svladao kad je prije tri godine snimio svoj prvi film “Podrum” (The Basement), bio je to horor koji se zbivao u budimpeštanskim labirintima, a mladi junaci govorili su uglavnom engleski. Proizvela ga je, između ostalih, njegova vlastita kompanija Intergalactic Pictures, a znatan dio sredstava skupio je tzv. crowfundingom. Je li mu taj pothvat bio profitabilan?
“Film je napravio profit, ali ne za mene, nego za one koji su ga kupili i distribuirali po svijetu.

Prodan je u 17 zemalja, u Americi je distribuiran na blu-rayu i DVD-u. Zato sam ga i radio, znao sam da ću lakše skupiti novac ako radim horor film. Smetalo me jedino to što se godinu kasnije pojavio horor sa istim naslovom. Ne bih rekao da nisu znali za moj film, ja bar pažljivo pratim sve naslove i nastojim ne kopirati druge. Mi smo već bili u postprodukciji kad su oni počeli snimanje, znači imali su dosta vremena da se sjete nečeg drugog.”

Ljubav za duge kadrove

Dosta je veliki skok od niskobudžetnog horora do niskobudžetnog ratnog trilera. Kako je uopće izgledala geneza “Pastira”?

“Prvu ruku scenarija napisao sam kad sam imao 18-19 godina, jer me to razdoblje jako uzbuđivalo. Tekst sam dorađivao godinama i smanjivao mu budžet, jer sam znao da ga jedino tako mogu snimiti. Kad smo tražili lokacije, izgubili smo se u nekakvim šumama i usred te divljine ukazala se čistina na kojoj smo sreli pastira okruženog stotinom ovaca. U očima ste mu mogli vidjeti čitav njegov život. Odmah mi je bilo jasno da to mora biti film o njemu. Čim sam došao kući, umetnuo sam pastira u scenarij.”

Illésov otac je šumar, što je valjda utjecalo na izbor teme?“Da, ali to je obiteljski posao koji se prenosi iz generacije u generaciju. Od djeda sam doznao puno priča o tom razdoblju od kojih sam neke iskoristio i u filmu. Moja obitelj je bila upletena u ratu, nisu bili Židovi, ali su radili slične stvari kao i junak filma, skrivali ljude u bijegu i pomagali im. Prijatelj moje majke imao je jako dobru arhivu, čitao sam sve što mi je dao i to je bilo jako inspirativno.”

U redateljskom postupku je najdojmljivije što gledateljima ne daje nikakve olakšice kad zbivanja postaju već nepodnošljiva – kao u slučaju vješanja mlade Židovke: nema nikakvog spasa u zadnji čas.

“Od samog početka preferirao sam duge kadrove, iako tu uvijek postoji mogućnost da film bude dosadan. Suočavao sam gledatelja s tvrdim, nemilosrdnim situacijama i tako ga uvukao u radnju. Zato sam tako naglašavao stresne dramske trenutke. Inače mi se sviđaju filmovi Béle Tarra, njega baš briga hoće li ti dugi kadrovi gledatelju biti dosadni. Uzmite primjer ‘Torinskog konja’ - to je čisti film.”

U “Pastiru” je posebno impresivna koreografija, spajanje glumaca s prirodom i pokretima kamere…

“Za mene je to čista sloboda. Nitko ti ne govori što trebaš napraviti. Zato nikad ne radim probe, snimam odmah i imam osjećaj kako uhvatiti ono što treba. Ujutro točno znam što želim snimiti, meni probe ne trebaju.”

Jesu li mu glumci profesionalci?“Da, uglavnom. Miklós B. Székely koji igra pastira ima bar sto filmskih i televizijskih nastupa. Glumio je u Tarrovom ‘Sotonskom tangu’ i pričao mi kako je bilo na snimanju. Tamás Jordán koji igra djeda Židovke kojoj prijeti vješanje među pet je najvažnijih mađarskih glumaca. On vodi i kazalište u gradu u kojem ja živim. Inače nastojim izabrati lica koje široka publika ne zna, zato ih biram iz manjih kazališta.”

Pravi protagonist

Govorim mu da mi se posebno dopao Ákos Horváth koji glumi SS kapetana. Na neki način on je pravi protagonist filma, a ne pastir. Racionalan je, točno zna što želi napraviti, ostvari sve što je isplanirao…

“On je također puno glumio na filmu, televiziji i u kazalištu. Složio bih se da je on pravi junak filma. Ali nije baš monstrum. Uzmite scenu kad shvati da postoji još jedna žena koju mora ubiti i nemoćno slegne ramenima. On je čovjek za koga je to samo posao. Osim toga, ustrijeli djevojku koja hropće na vješalima. To je hitac iz milosrđa.”

Je li kapetan po nacionalnosti Mađar? “Da, bilo ih je dosta pripadnika mađarske vojske koji su obukli njemačke uniforme kad su nacisti preuzeli stvar.”Upravo se sprema snimati svoj treći film. Je li to netipično u njegovoj generaciji?

“Imam prijatelje s kojima sam počeo i još uvijek čekaju na pravu stvar. I to traje već 15 godina. Žive od reklama i dokumentaraca. Ja stalno nešto radim, puno naučim kad asistiram drugim redateljima na njihovim filmovima. To je bolje od bilo koje filmske škole.“

Čime će se baviti njegov novi film? “Bit će to triler o serijskom ubojici, opet ćemo snimati po šumama, Ákos Horvath će imati važnu ulogu. Znam da ste gledali puno filmova na tu temu, no ovo će biti nešto drukčije.”