ZLATKO BURIĆ

MA, TKO JE TAJ BURIĆ?! Celebrity portal tvrdi: Velikan alternativne scene Zlatko Burić najbogatiji je hrvatski umjetnik, težak 45 milijuna dolara!

Na fotografiji: Zlatko Burić
 Goran Šebelić / CROPIX

Alternativne činjenice su se prokleto razmnožile. Dok sam surfao tražeći apdejtirane podatke o Zlatku Buriću, zbog priče u povodu njegova upravo završenog posla u filmu “Comic Sans”, preusmjerilo me na određeni losangeleski portal celebritynetworth.com. Kad tamo, bizarna fantastika: piše da je 64-godišnji Burić, naš glumac s danskom adresom, dosad zaradio 45 milijuna dolara!

Prema tim istim kalifornijskim brojačima celebrity love, ispada da je Luka Modrić amater s jedva 7,5 milijuna dolara, a hollywoodski igrači Goran Višnjić i Rade Šerbedžija teški su “samo” dva (Višnjić), odnosno milijun (Šerbedžija) “bucksa”. Odmah sam skužio da je neka tabloidna izmišljotina u pitanju, ali zavodljive su alternativne činjenice. Mis­lim si, možda je pravda ipak pobijedila i nagradila Zlatka Burića Kiću za sve mukotrp­ne boračke zasluge na alternativnoj sceni. Možda je čovjek iznenada pronašao naftu na Grenlandu, obogatio se na burzi...? Nazvao sam ga u Kopenhagen, upravo se pakirao za novi filmski teren u Belgiji.

“To je bullshit! Krajnja budalaština. Riječ je o lažljivom desničarskom svijetu kakav predstavlja i ovaj portal”, iskreno se razljutio Burić. “Normalni sam radnik, glumac, radim kao freelancer, ponižavajuće je da uopće komentiram to smeće. Dakle, ja i dalje živim i radim na alternativnoj sceni, vozim bicikl, moja Dragana i ja sami kuhamo, ha, ha...”

Ova snuff epizoda parazitskog medijskog žutila koja je Burića naumila lansirati u građanina Kanea očito je jedna od neželjenih ilustracija njegove impresivne i zaslužene svjetske karijere. Performerske legitimacije koja se udarnički kuje mimo ustaljenih celebrity struja, a počela je buk­valno na ulici - iz alternativnog backgrounda Jugoslavije sedamdesetih 20. stoljeća. Uostalom, ako i dalje pretresamo budžetska pitanja, neka od Burićevih najupečatljivijih fikcijskih lica itekako znaju baratati lovom. Kao mafijaš Vuko, recimo, u epizodi socijalno-noirovske serije “Patrola na cesti” redatelja Zvonimira Jurića i scenarista Jurice Pavičića. Moćna scena ide ovako: u golu prostoriju, ukrašenu bilijarskim stolom, upada rastrojeni Frane (Slavko Sobin) kojega je švercanje odvelo u vražju mater i život mu je u pitanju. Duguje opakim momcima.

“Jesi gladan?” mljackajući, očinskim rutinerstvom ga pita Vuko, s onim neponovljivim toplim ledom u Burićevim očima.

“Nisam”, muklo procijedi Frane.

Nije Frani ni do čega, duguje Vuki sedamdeset tisuća eura, ali ni ta prokleta svota nije više ista: “E, vidiš, sad je sto... Kamate, prijatelju, kamate...”, poslovnjački brunda Vuko, ne prestajući s klopom.

Krvava trilogija

I Burićev prvi svjetski filmski uspjeh, srpski narkolord Milo, mračnim se poslovima drži na vrhu kopenhaškog podzemlja. Jednog od trojice glavnih antijunaka brutalne hitoidne trilogije “Pusher” danskog redatelja Nicolasa Windinga Refna izluđuju raspačivači koji mu podvaljuju ecstasy umjesto heroina. U posljednjem, najkrvavijem činu trilogije, Kićo, odjeven u mesarsku pregaču, prvo uputi “kjerkegorski” zapitan pogled u nebo, a zatim stane čerečiti izdajnika. Šesnaest godina nakon originala, 2012., tvrdokuhana danska poslastica doživjela je britanski remake, u kojem je Burić opet odigrao Mila.

Lutalački nerv doveo ga je u Dansku u prosincu 1982. Isprva je šljakao na bauštelama, prao suđe u kopenhaškim špelunkama, svirao u indie bendovima i sudjelovao u manjim performerskim skupinama. Početkom 90-ih, kad su počele pristizati izbjeglice s područja ex-Jugoslavije, danske nevladine udruge osnivaju praktički ilegalne škole za pomoć izbjegličkoj djeci. U jednoj takvoj Kićo je našim klincima davao satove glume. Baš je tamo od kolegice čuo da se priprema film “Pusher”, otišao je na casting i - zamalo se potukao s redateljem! Nicolas Refn ponašao se izrazito arogantno prema Buriću, namjerno provocirajući prgave reakcije i - dao mu ulogu. Burić je poslije svjedočio da ga je rad na “Pusheru” podsjetio na ludizam Kugla glumišta.

Danski glumci Kim Bodnia (ins­pektor Martin Rho­de iz serije “Most”) i Mads Mikkelsen (danas uspješno vozi internacionalnu karijeru) bili su Buriću savršeni partneri, divlja kemija je strujala među njima. Uloga Mila 1997. je Buriću priskrbila najugledniju dansku filmsku nagradu Bodil za najboljeg sporednog glumca. Iste godine dobiva ulogu taksista Mehe u iznimno popularnoj TV seriji “Taxa” i definitivno postaje zvijezda danske publike. Ostalo je povijest.

Osnivanje kugla glumišta

Rođen u Osijeku 13. svibnja 1953, kao 15-godišnji tinejdžer upada u Omladinski studio osječkog Miniteatra koji je vodio redatelj Branko Mešeg. U podrumskom ozračju Radničkog doma, uz boksačke mečeve u velikoj sali i mirise gulaša i pregorenih girica iz obliž­nje birtije, stvarala se progresivna scena, kako Burić veli, “grupe mladih napaljenih na Jimija Hendrixa”. Početkom 70-ih seli se u Zagreb i ubrzo postaje jedan od najradikalnijih performera tadašnje scene. S Dunjom Koprolčec, Damirom Bartolom Indošem, Željkom Zoricom Šišem, Zlatkom Svibenom, Burić u svibnju 1975. osniva kultnu skupinu Kugla glumište. Bes­kompromisnim multimedijskim i društvenim angažmanom Kugla je samosvjesnim provokacijama postala jedan od međaša moderniteta tadašnje scene, savršeno uhvativši priključak s globalnim stanjem. Burićev iskonski performerski instinkt trajno se u Kugli napojio zalihama radikalne energije i umijeća.

Uz projekte u danskim kazalištima Burić nastavlja istraživanja s istomiš­ljenicima na hrvatskoj sceni. Tako nas je razvalio kao neponovljivi barun Lenbach (Teatar ITD, 2008.) u Brezovčevoj transpoziciji Krležine “Agonije” u arhetipski sinjski pejsaž. Godine 2009. u koprodukciji ITD-a i Eurokaza Burić je postavio “Knjigu mrtvih”, dirljiv i autoironičan hommage eri Kugle; njegov “Kabaret tamne zvijezde” (Teatar ITD, 2015.) na Marulićevim danima 2016. osvojio je dvije nagrade: za najbolju predstavu, Mia Biondić za najbolju žensku ulogu. “Kićo je ikona, vrelo talenta i veliki šljaker. Samo smo radili, radili...”, zaneseno opisuje glumica Jelena Miholjević iskustvo s Burićem u “Bifeu Titanik” (Eurokaz, 2016.), Brezovčevoj montaži Andrića, Kierkegaarda i Sandora Maraija.

Iako je naslagao bogat niz serija i filmčina po svijetu (2009. igra ruskog tajkuna u blockbusteru “2012” Ronalda Emmericha), u hrvatski film je prvi put ušao 2014. u “Koscu” Zvonimira Jurića. Jurić oduševljeno ističe performanse ovog čudesnog umjetnika: “Kićo je glumac živog duha, talentiran, radoznao, otvoren, bez taštine i narcizma. S njim bih uvijek radio. Hipik, panker, anarhist - sve u jednom”.

Megaprojekt “Kursk”

Kad se lani pojavilo malo veliko čudo Hane Jušić “Ne gledaj mi u pijat”, Burić je u gustoj simbiozi s Miom Petričević, Arijanom Čulinom i Nikšom Butijerom iznio savršenu partiju disfunkcionalne obiteljske atmosfere. “Kićo je sjajan glumac, sjajan čovjek. Hana je oformila glavni tim glumaca, a majku, neuglednu, debelu ženu, još je tražila. Na castingu sam osjetila Kićin pomalo nepovjerljiv pogled. Kad me ugledao u pripijenoj crnoj haljini, odmah je ispalio: ‘Pa šta ćemo s njom, ona je pička’. Nije znao koliko mogu biti ružna, ha-ha. I tako, mic po mic, kod Kiće i njegove sjajne žene Dragane nedavno smo proslavili njegov rođendan u Kopenhagenu u kojem smo imali premijeru filma i u kojem ga obožavatelji vuku za rukave”, kaže Arijana Čulina.

Nevio Marasović, redatelj “Comic Sansa”, zahvalan je što je Burića imao u svom low-budget gerilskom pothvatu: “Ovo mi je bila jedna od najtežih glumačkih podjela, trebao sam naći glumca koji toplinom, šarmom i glumačkim umijećem može uvjerljivo portretirati sredovječnog umjetnika koji je dijelom šarmantan i duhovit, dijelom neodgovoran, smotan i dekadentan, a dijelom beskrajno topao i emotivan. Neizmjerno sam sretan što sam imao čast da Brunu tumači upravo Zlatko Burić. On posjeduje spontanost, toplinu i glumačku prirodnost kakvu još nisam susreo. On je moj divan novi prijatelj!“

Pred Burićem je novi megaprojekt “Kursk” o glasovitoj tenkovskoj bitci iz 2. svjetskog rata, francusko-belgijska produkcija u režiji poznatog Danca Thomasa Vinterberga. “To je film s velikim budžetom i tehnički zahtjevan”, objašnjava mi Kićo uoči puta na belgijski set. “Igram Rusa, naravno, ha, ha... To je ona vrsta supporting role, bolje zvuči kad se to kaže na engleskom, ha, ha... Divna uloga, velika je produkcija pa ću imati puno dana snimanja i odradit ću to najbolje što mogu.”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 22:28