Mali kućni film jedne afganistanske obitelji

Hassan Fazili nije ni slutio što će se dogoditi nakon njegova dokumentarca “Mir u Afganistanu” u kojem je portretirao vođu talibanskog zapovjednika Mullah Tur Jana pred životnim zaokretom: odlučio je odložiti oružje i vratiti se u civilni život, nadajući se da će i drugi slijediti njegov primjer.

Ništa od toga, kad je film emitiran na tamošnjoj televiziji, okrutno su ga ubili, a Fazili je sa suprugom Fatimom Hussaini i kćerkama Nargis i Zahrom pobjegao u Tadžikistan, ostavljajući stan i mali kafić, svjestan da je na njegovu glavu raspisana ucjena.

Pravi junaci filma

Tamo, međutim, nisu dobili azil, nakratko su se vratili u Afganistan i odmah krenuli “balkanskom rutom” prema Europi: najprije u Iran, pa u Tursku, odatle u Bugarsku, da bi najviše vremena proveli u Srbiji, čekajući vizu za Mađarsku.

I Fazili i Fatima Hussaini su filmaši, odlučili su sa tri mobitela bilježiti svoju odiseju i tako je nastao “Put kroz noć”, prikazan u Sundanceu, na Berlinaleu i Solunu te na još pet-šest prestižnih međunarodnih festivala, a danas je na programu Festivala tolerancije. Pokazalo se kao pravilo da stranci snimaju vrlo suhoparne filmove o izbjeglicama, no kad potonji sami uzmu kamere (odnosno mobitele), nastaju neusporedivo zanimljivija ostvarenja. Fazili je zapravo rijetko pred objektivom, jer pazi što će snimiti, no njegova supruga i djeca pravi su junaci “Puta kroz noć”.

Fatima je neprestano zabrinuta, jer je još donedavno imala solidnu građansku egzistenciju, a sada mora paziti da je netko ne pokrade (što se redovno događa, jer su organizatori tih prijelaza preko granica čisti pljačkaši) i strahovati kako će izdržati hodanje po kamenju i oštrom šiblju. Nargis i Zahra isprva su uplašene, međutim, kada se naviknu na život izbjeglica, pomalo im postaje dosadno.

Najgore je u srpskom kampu Krnjača, gdje su životni uvjeti razmjerno podnošljivi, no tamo ne znaju što bi radile. Ništa čudno da jedna od njih jedva dočeka zaplesati na pjesmu Michaela Jacksona “They Don’t Care About Us”, čiji je naslov i više nego simboličan.

Koprodukcija

Čekanje na vizu prava je muka, kad je netko uspije dobiti, oni iza njih se pomiču prema gore i nadaju se svojoj prilici.

Iako su bili već pri samom cilju, Hassan Fazili i njegova obitelj odlučuju se na rizik i kriomice ulaze u Mađarsku. Što bi se dogodilo da su ih uhvatili? Vjerojatno bi ih vratili natrag i izgubili bi svoje dobro mjesto na listi.

Treba, međutim, uzeti u obzir da su na putu proveli ukupno tri godine i da im je već bilo dosta izbjeglištva. “Put kroz noć” je američko-britansko-katarsko-kanadska koprodukcija, što je najbolji dokaz da ovaj mali kućni film nastao gotovo usput uistinu nešto vrijedi.