Godine 1988. američki redatelj Barry Levinson snimio je film "Kišni čovjek" koji će postati veliki hit i osvojiti četiri Oscara. Glavni lik Levinsonova filma bio je lakomi, materijalistički yuppie koji se mora početi brinuti o starijem, autističnom bratu da bi se domogao nasljedstva. Tom Cruise i Dustin Hoffman kao dvojica braće odigrali su uloge koje će im uvelike obilježiti karijeru.
Okosnica Levinsonova filma počivala je na zanimljivom motivu. U osnovi loš čovjek iz gramzivih pobuda počne skrbiti o bližnjem, da bi ga taj mar promijenio nabolje.
Navlas isti središnji motiv u srži je filma koji u četvrtak igra u glavnom programu zagrebačkog filmskog festivala. Riječ je o humornoj drami "Kako se obogatiti prije nego što baka umre" tajlandskog redatelja Pata Boonnitipata. Ovaj je film jedan od većih ovogodišnjih hitova azijske kinematografije. Bio je najgledaniji film godine u Tajlandu, oborio rekorde gledanosti u Indoneziji te imao tri milijuna gledatelja na Filipinima. U istočnoj je Aziji tajlandski film navodno vidjelo oko deset milijuna ljudi.
"Kako se obogatiti..." počinje prizorom na groblju. Brojna obitelj kineskog podrijetla odlazi obići obiteljski grob. Glavnu riječ vodi stara majka/baka Mengju (Usha Saemkum). Ona je - rekli bi u Dalmaciji - meštrovica: svima šefuje, njezina je uvijek posljednja, a djeca i unuci pred njom su manji od makovog zrna.
Glavni lik filma je unuk M (Billkin Assaratanakul), lijeni i aljkavi mladić koji po sav dan igra igrice. Prisluškujući razgovor, M dozna da baka Mengju ima rak, ali to ne zna jer su je djeca odlučila poštedjeti loše vijesti. M u tome vidi priliku. Počne navraćati baki, obigrava oko nje i čini joj sitne usluge. Nada se da bi mu baka mogla ostaviti u nasljedstvo najdragocjenije što ima: povijesno vrijednu kuću. M je toliko samouvjeren da kuću čak objavi u oglasniku nekretnina.
Problem je što je baka Mengju tvrd orah. Nevjerojatno je mušičava, sve mora biti točno kako je zamislila, opsesivni je čuvar tradicije i dobrih običaja. Milenijalska danguba ubrzo biva uvučena u taj dril rituala. Boonnitipatov se film pretvara u konzervativnu feel-good fantaziju: svijet starih obreda, hrane i mirisa imat će okrepljujuću snagu da zabludjelog milenijca izvede na pravi put. Pritom, dakako, kako feel-good fantaziji priliči, vrlina biva nagrađena. Nije čudo da je tajlandski film bio hit. On se maže k‘o pekmez.
Program ZFF-a u četvrtak donosi i nekoliko filmova koji su izvan konkurencije, a zavređuju pažnju. Među njima su i tri koja su u srijedu izborili nominacije za Europske filmske nagrade (EFA). Filmovi "Santosh" Sandhye Suri i "Toksično" Saule Bliuvaite nominirani su za najbolji europski debitantski film, a "Do kraja života" Mattiasa Glasnera za najbolju mušku ulogu, onu glumca Larsa Eidingera.
Naslovna junakinja "Santosha" je mlada Indijka koja nakon suprugove smrti dobiva posao u provincijskoj policijskoj postaji. U ruralnoj se sredini ubrzo dogodi silovanje s ubojstvom. Junakinja Santosh shvati da nikoga nije previše briga da nađe krivca, jer je žrtva iz prezrene kaste Dalita. Počinje sama istraživati, a tragovi upućuju prema lokalnim uglednicima. Jedina joj je saveznica iskusna policijska zapovjednica koja je, međutim, sklona nekonvencionalnim, katkad i brutalnim metodama. Istraga umorstva na površinu izvlači sav talog društva: korupciju, seksizam, rasizam, kastinske razlike, policijsko nasilje, prijezir prema siromašnima, nedodirljivost bogatih. Cijeli taj sociološki teret redateljica-debitantica Suri uspjela je bešavno slijepiti sa žanrovskim filmom. "Santosh" funkcionira kao vrlo dobar krimić, a istodobno iz filma strašno puno saznate o Indiji.
Drugi film nominiran za najbolji europski debitantski - "Toksično" - stiže iz Litve. Riječ je o djelu koje je ovog ljeta osvojilo glavnu nagradu na festivalu u Locarnu. Film se zbiva u turobnom litvanskom industrijskom gradiću. Junakinja filma je 13-godišnja Marija koja živi običan život tinejdžerice, što uključuje i djevojački mobing, krađe, pijančevanje i nasrtljive muške. Marija i njezina prijateljica Kristina prijave se na audiciju za manekenke. Ispostavi se, međutim, da je agencija za modela prevarantska shema koja iskorištava djevojačke sanjarije o bijegu iz zabiti. Najjači adut filma je sočan i uvjerljiv prikaz ženske adolescencije. "Toksično" je film stanja, atmosfere. Dešperatni, stilizirani ambijent filma podsjetit će filmofila na stare, dobre filmove Harmonyja Korinea kao "Gummo" ili "Julien Donkey Boy".
Točku na program ZFF-a u četvrtak stavlja njemački film "Do kraja života" redatelja Mattiasa Glasnera. Riječ je o filmu koji je ove zime na Berlinaleu dobio nagradu za scenarij. Kad vam netko kaže da je riječ o njemačkom filmu koji traje tri sata i još nosi izvorni naslov "Sterben" (Umrijeti), najveći će dio publike pobjeći glavom bez obzira. Ali - to bi bila greška: jer film "umirućeg" naslova zapravo je jedan od najživahnijih naslova koji igraju na ZFF-u.
Junak Glasnerova filma je Tom (Eidinger), mladi, ali cijenjeni berlinski dirigent. Tomov život ispadne iz rutine kad mu na grbaču padnu stari roditelji: dementni otac i mater koja završi u domu. Tomu je pritom dodatni problem što mu je sestra Ellen neodgovorna, pustopašna i sklona boci. Sve se to događa u trenutku kad Tom priprema praizvedbu nove kompozicije svog dobrog prijatelja, kompozitora Bernarda. Bernard je obećavajući skladatelj, ali istodobno depresivac, nesiguran u sebe i krajnje ćudljiv.
"Do kraja života" traje tri sata, ali ne zato što je film spor, nego zato što u njemu ima mnogo toga. Koristeći dramaturgiju više nalik onoj TV serije, Glasner slobodno pluta od jedne do druge fabularne linije, švrlja lijevo i desno slijedeći Tomovu majku, sestru i ljude iz okolice. Pritom se film šarmantno klati od čiste komedije do tragedije i od bergmanovske drame o umjetniku do apsurdnog situacijskog humora. "Sterben" ima u najmanju ruku nešto svoje: nisam siguran da sam dosad gledao sličan film.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....