Matvejević: Na Belinom klaviru svirao sam ruske romanse

ZAGREB - U povodu 29. godišnjice smrti Miroslava Krleže u njegovom domu na Gvozdu, danas Memorijalnom prostoru Bele i Miroslava Krleže, pod redateljskom palicom poznatog scenografa Željka Senečića, počelo je snimanje dokumentarnog filma o najznačajnijem hrvatskom piscu 20. stoljeća.

- Snimamo dva filma, prvi će biti faktografski dokumentarac obrazovnog tipa, namijenjen prikazivanju u školama, a trajat će 30 minuta. U drugom filmu će o Krleži govoriti ljudi koji su s njim surađivali, poput Josipa Vanište, Predraga Matvejevića, Georgija Para, Slavka Goldsteina, Stanka Lasića, Ive Štivičića, Rade Šerbedžije... - objašnjava Senečić.

Tri velika čovjeka

Film će se snimati na lokacijama koje je Krleža često posjećivao, poput Esplanade i Palacea, Leksikografskog zavoda u kojem je niz godina radio, ali i u Pečuhu, gdje se školovao.

- Upoznao sam tri velika čovjeka u životu: Miroslava Krležu , Miljenka Stančića i Orsona Wellesa. Ako me pitate kakav je Krleža bio sugovornik, moram napomenuti kako on nije bio sugovornik, već govornik, a slušati Krležu bila je svečanost - kaže Senečić.

Jedan od najboljih poznavatelja Krležina opusa je Predrag Matvejević, čiji su ‘’Razgovori s Krležom’’ doživjeli čak sedam izdanja.

Angažman i literatura

- Za vrijeme doktorata u Parizu surađivao sam u Le Mondeu za koji sam 1967. napisao tekst ‘’Krleža - živući klasik’’. Krleži se taj tekst jako svidio, pa me htio upoznati. Imao sam privilegiju družiti se s njime sve do njegove smrti - prisjeća se Matvejević, koji je jako volio svirati na Belinom klaviru, a za Krležu je najčešće svirao ruske romanse.

- Krleža je volio razgovarati o angažmanu pisca i često je znao reći da je ‘’u angažiranoj literaturi dobro da angažman ne proguta literaturu’’. On je bio tip volterijanskog pisca, koji se shvaća tek kada se sagledaju njegova djela u cjelini - kaže Matvejević.

Režijska knjiga

Svog prvog iskustva s Krležom prisjetio se i redatelj Georgij Paro:

- Kao što su mladi pjesnici bardovima nosili svoje stihove, tako sam i ja, pun straha i strahopoštovanja, Krleži donio svoju režijsku knjigu za predstavu “U agoniji”. Ovlaš ju je prelistao, zatvorio je, a zatim me ponudio Badelovim konjakom i onda smo pričali o svemu samo ne o knjizi - prisjeća se Paro.