Bryan Johnson, bogataš koji troši stotine milijuna dolara na razne tretmane ne bi li produljio svoj životni vijek. za neke je ljude hrabar pionir znanosti, a za druge neoprezan luđak, borac, narcisoidan, medicinski subjekt, vođa kulta, buntovnik koji pomiče granice ili pak jezivi čudak piše The Daily Beast.
Nakon što je posljednjih nekoliko godina privukao pažnju svojim naporima da si vrati ili barem drastično uspori vrijeme, Johnson će sada svijetu svoju neobičnu priču ispričati u novom dokumentarcu "Don‘t Die: The Man Who Wants to Live Forever". Ovaj Netflixov film premijerno je prikazan 1. siječnja, a redatelj Chris Smith u njemu gledateljima nije uspio samo približiti Johnsonovu filozofiju, uvjerenja i poglede na svijet, mladost i zdravlje nego i pružiti platformu kritičkim glasovima koji izazivaju i provjeravaju ta uvjerenja.
"Don‘t Die: The Man Who Wants to Live Forever" temelji se na intervjuima s Johnsonom, koji jasno iznosi svoju filozofiju o dugovječnosti i razloge zbog kojih je krenuo na svoj kontroverzni put, nazvan Projekt Blueprint. Cijeli proces uključuje i jednu od najskandaloznijih metoda poznatih u svijetu želje za očuvanjem dugovječnosti, transfuziju krvi između njega, njegova oca Richarda i sina Talmagea, koje naziva svojim "krvnim dečkima". Teorija iza ovog vampirskog postupka temelji se na tome da je dokazano da mlađa plazma kod miševa pomaže kod pomlađivanja tijela i organa starijih jedinki.
Za Johnsona je ključno da uspori unutarnju stopu starenja, a ovo je samo jedan od načina kako da to postigne. Kod toga mu još pomažu i strog te intenzivan režim vježbanja i posebna prehrana koja uključuje 54 tablete odnosno vitamina i dodataka svako jutro. Ovo dvoje dominira svakim aspektom njegova dana i vremena, ali odlučuje se i na druge neuobičajene tretmane kao što je putovanje u hondurašku regiju poznatu kao Prospera, gdje prima genetsku terapiju Follistatin, koja nosi ogromne medicinske rizike.
Sve ovo zvuči pomalo bizarno, osobito kada Johnson govori o tome da svakodnevno provodi HRV terapiju (varijabilnost srčanog ritma) da bi stimulirao svoj živčani sustav i svoje tijelo učinio "parasimpatičkim". Također, on si često ponavlja rečenicu da je njegov um mrtav, a to se temelji na njegovoj filozofiji da je razlog zbog kojeg su ljudi toliko nezdravi i ne maksimiziraju svoj potencijal za dugovječan život taj što više slušaju svoju glavu nego svoje tijelo. Za Johnsona je ključno raditi ono što tijelo želi i treba da bi bilo u vrhunskoj formi, umjesto da se prepušta svojim porivima za nezdravom hranom, cigaretama, alkoholom i tako dalje.
"Izgubili smo dodir sa svojim istinskim bitkom. Opijeni smo. Ne vidimo jasno. Za svoj se život moramo boriti sami protiv sebe", tvrdi.
Za Johnsona su potpuno posvećivanje misiji dugovječnosti i sljedba ovog terapeutskog puta oslobađajući. Kada govori o svojim vrijednostima i režimu koji slijedi, te hvali svoja navodna fizička postignuća, ne čini se potpuno ludim jer očito postoje i neki pozitivni aspekti njegova ponašanja. Johnson je u odličnoj fizičkoj formi, a čak i ako njegove tvrdnje o usporavanju starenja nisu potpuno uvjerljive - kaže da za svakih deset godina biološki stari samo osam - čini se da ipak izvlači najviše iz svog tijela.
Unatoč tome, film "Don‘t Die: The Man Who Wants to Live Forever" Johnsonu postavlja jedno pitanje koje nikako nije zanemarivo; žrtvuje li on sada životno iskustvo da bi si kupio dodatne godine u budućnosti? Štoviše, intervjui sa znanstvenicima usmjerenima na istraživanje dugovječnosti sugeriraju da, iako Johnson čini mnogo za to područje koje se bori s financijskim problemima, on također usporava njihov rad jer eksperimentira u nekontroliranim uvjetima i okolnostima. Doktor Vadim Gladyshev s Harvardove medicinske škole poručuje da ono što Johnson radi nije znanost, nego traženje pažnje.
Još jedan neobičan aspekt filma "Don‘t Die: The Man Who Wants to Live Forever" je Johnsonov odnos sa sinom Talmageom, koji se uselio kod njega posljednje godine srednje škole nakon što je odlučio slijediti njegov put i napustiti mormonsku crkvu. Njihova je veza toliko jaka da se ponekad čini da će ih ugušiti, a kroz film Johnson izražava velik strah i tugu zbog Talmageova odlaska na fakultet. To odlazi do te mjere da javno plače u trgovini zbog njihova nadolazećeg rastanka.
Iako ovo može zvučati slatko, u filmu rezonira kao uznemirujuće, dijelom zato što redatelj Smith Johnsonovu ljubav prema Talmageu prikazuje kao vrlo usko povezanu s njegovim protokolom protiv starenja. Jednostavno rečeno, čini se da Johnson voli Talmagea ne samo zato što je njegov sin nego i zato što djelomično želi postati on. Naime, Talmage izgleda kao idealizirana mlađa verzija Johnsona kojoj milijarder toliko teži u svojoj potrazi za dugovječnošću.
Johnson je svoje bogatstvo stekao u tehnološkoj industriji kao jedan od vlasnika Braintree Venmoa, a u "Don‘t Die: The Man Who Wants to Live Forever" često se spominje da je njegov izbor da krene tim putem motiviran nezadovoljstvom prethodnim životom ispunjenim stresom, problematičnim brakom s majkom njegovo troje djece i nezadovoljstvom mormonskom religijom u kojoj je odrastao.
Unatoč tome što neki mogu razumjeti njegove razloge koji se kriju iza potrage za dugovječnošću, njegovo se ponašanje mnogima čini sumnjivim. Ne samo da je kritiziran zbog sudjelovanja u opasnim tretmanima i praksama nego mu se zamjera i što je jednu strogu religiju, mormonizam, zamijenio drugom, dugovječnošću. Neki ga pak ismijavaju jer je svoja vjerovanja i životni put pretvorio u profitabilan posao prodajući razne proizvode protiv starenja na svojoj web stranici.
Johnson je na neki način postao vođa kulta dugovječnosti u 21. stoljeću, ali film gledateljima otkriva da si gotovo nitko od njih ne može uistinu priuštiti takav način života te postavlja pitanje radi li Johnson išta korisno ili samo povećava svoj vlastiti ego te donose li njegove metode više štete nego koristi za zdravlje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....