MOJA SJEĆANJA NA KIRKA DOUGLASA 'Petnaest dana svađali smo se u Cannesu, živjeli zajedno, jeli i pili. To je bio početak jednog divnog prijateljstva'

Žao mi je što je otišao. Bio je izuzetan čovjek, vrlo jak i snažan u razmišljanjima. Takvog ću ga se uvijek sjećati. Bila je prva reakcija našeg 91-godišnjeg velikog redatelja Veljka Bulajića, koji je od novinara Nedjeljnog Jutarnjeg saznao o smrti holivudske legende, dva dana nakon što je Kirk Douglas preminuo.

Bulajiću, koji inače redovito prati vijesti, ovoga puta upravo smo mi priopćili tu tužnu vijest o odlasku njegova prijatelja, jer redateljeve misli i energija ovih su dana usmjerene na njegovo ozdravljenje, jer i sam proživljava teške trenutke.

Veljko se, naime, trenutačno oporavlja od teške operacije s kojom se morao suočiti u svojim poznim godinama. Zbog toga se teže prisjeća svih detalja, a i umara se puno brže te nam je priznao da ne prati vijesti redovito kao prije.

Na tužnu vijest o odlasku filmskog kolege duboko je uzdahnuo, ljudski se rastužio, a potom se prisjetio uspomena s Douglasom iz Cannesa koje, kako kaže, nikada neće zaboraviti i trenutka kada je počelo njihovo prijateljstvo, a ono je krenulo na zaista osebujan način.

Bio je čvrst u svojim stavovima

Bulajić je s Douglasom razvio osoban odnos. Blago je to rečeno, jer njih dvojica su se 1980. godine ozbiljno posvađali.

Mjesto radnje bio je slavni filmski festival u francuskom Cannesu, a Bulajić i Douglas bili su članovi žirija koji su trebali donijeti važnu odluku kome valja dodijeliti glavnu nagradu.

Douglas je smatrao da nagrada treba pripasti američkom art-mjuziklu “Sav taj jazz” Boba Fossea, no Veljko Bulajić, kako se prisjetio, vjerovao je da je mnogo bolji film “Kagemusha” znamenitog japanskog redatelja Akire Kurosawe.

Sukob je trajao, kako je ekskluzivno za Nedjeljni otkrio slavni redatelj, više od petnaest dana.

privatna arhiva / CROPIX

Canneski žiri (1980.)

- Mi smo živjeli zajedno. Svakodnevno smo se sastajali, jeli smo i pili u istim prostorijama. Kirk se nije dao. Cijelo vrijeme navijao je za ‘All that jazz’. Možda malo i previše, ali razumijem ga, zastupao je američku kinematografiju. Sve mi je to bilo jasno, ali ni ja nisam htio odustati od Kurosawina filma. Na mojoj su strani bili legendarna glumica Monica Viti, također članica žirija, kao i urednici filmskih časopisa - prisjetio se Bulajić, koji nikada neće zaboraviti te trenutke druženja sa slavnim holivudskim glumcem.

Kaže kako je neizvjesnost u Cannesu trajala do posljednjeg trenutka.

- Kirk je bio težak čovjek, vrlo čvrst u svojim stavovima. Ako je on nešto odlučio, to je moralo biti tako. Posljednji sastanak započeli smo dan uoči dodjele nagrade, oko 17 sati - prisjeća se Bulajić.

Stručni žiri tada se sastao u nadi da će konačno doći do odluke kome dodijeliti prestižno priznanje, Iako zvuči gotovo nevjerojatno, Bulajić nam priča kako je tog trenutka čitav festival doveden u pitanje. Festival u Cannesu, naime, najprestižniji je događaj tog tipa na kojem se redovito okupljaju filmoljupci iz svih zemalja, ali i vlasnici televizijskih mreža, ljudi iz marketinške industrije, audiovizualna krema... Bilo bi notorno neobjašnjivo zašto “grand prix” te godine nije dodijeljen.

Intenzivni Canneski dani

A to se umalo dogodilo. Situacija je te večeri, bez pretjerivanja, bila na rubu incidenta.

- Oko 22 sata u prostoriju u kojoj je zasjedao naš žiri upao je direktor festivala. Rekao nam je da ovako više ne može i da moramo odlučiti jer je zbog naše neodlučnosti cijela nagrada dovedena u pitanje. Još dugo smo vijećali, Kirk nikako nije htio odustati.

Meni je bilo malo previše njegova zagovaranja američke kinematografije, bilo je to kao da mu je jedino važno da Amerikanci dobiju nagradu. Tada sam Kirka Douglasa, uz pomoć Monice Viti, uspio nagovoriti na kompromis. I tada je prvi put glavna nagrada podijeljena i dodijeljena podjednako filmu “Sav taj jazz” kao i “Kagemusha” - prisjeća se Bulajić tih intenzivnih 15 canneskih dana kada je započelo njegovo prijateljevanje s Douglasom.

Bulajić, kojeg filmska povijest pamti po uracima poput “Bitke na Neretvi”, epskog partizanskog filma (koji je bio ozbiljan kandidat za Oscara, nap.a.), prisjetio se kako se s filmskom legendom družio u još nekoliko navrata.

Gabriel BOUYS / AFP

Kirk Douglas

Kaže kako je s njime bio u Hrvatskoj još barem dva-tri puta i pamti samo lijepe uspomene, no oporavak od bolesti izuzetno ga iscrpljuje pa tijekom razgovora zastajkuje i kao da neke uspomene iz tog razdoblja su izblijedile, ali njihovo legendarno upoznavanje u Cannesu i dalje mu je podjednako svježe - pa kako i ne bi, tko ne bi zapamtio svađu s legendarnim Douglasom.

A veza između netom preminule glumačke legende koja nas je napustila u 104. godini života i naših krajeva uistinu je snažna. I nije samo legendarni Bulajić poveznica Kirka Douglasa s ovim krajevima.

Još davne 1958. godine, kao mladi glumac, Kirk je u Hrvatskoj snimao kultne Vikinge. Tada je Limski zaljev “glumio” vikinške fjordove i u tome je bio vrlo uspješan.

Ljubav pokojne glumačke legende i Jugoslavije nastavila se i 1973. godine, kada je za svoj redateljski prvijenac odabrao Paklenicu na kojoj je snimao pustolovni film “Protuha” (Scalawag), tako se u tom filmu pojavljuju prizori Večke kule, kanjona Paklenice, rijeke Zrmanje....

Filmski kritičar Jutarnjeg lista Nenad Polimac u više se navrata osvrtao se na vezu Kirka Douglasa i jugoslavenske kinematografije.

Manje-više sve je rečeno o njegovom osobnom poznanstvu s Josipom Brozom Titom, no manje je poznato, što zapisuje Polimac, da se Douglas silno naljutio na ovdašnje filmaše baš zbog “Protuhe”.

Ćevapi skupi kao zlato

Kritičarima nije posve jasna Douglasova velika ljubav prema Balkanu. Ali, legendarni glumac je u to vrijeme imao moćnog obožavatelja, ni manje ni više nego predsjednika Josipa Broza Tita.

- Dali su mu i njegov privatni broj koji ga je pozvao u svoju vilu u Sloveniji: britanski veleposlanik se zgražao da bi njemu trebalo pola godine da ostvari tako nešto, no Douglas je lakonski odgovorio: ‘Ali vi ne igrate u filmovima, zar ne?’ S Titom je proveo ugodnih tri sata, ovaj mu je priznao da obožava vesterne, posebno njegov ‘Obračun kod O.K. korala’, a susret je ovjekovječen poznatom fotografijom na kojoj njih dvojica stoje uz prepariranog medvjeda u napadačkoj pozi.

ROB BOREN / AFP

Michael i Kirk Douglas

Douglas se nastavio često kretati ovim prostorima. Tijekom Olimpijskih igara 1984. boravio je u Sarajevu. Legenda kaže kako je samo u jednoj noći u kasinu ostavio više od stotinu tisuća američkih dolara. Snalažljivi Bosanci uočili su “lovaša” pa su mu te večeri naplatili za to vrijeme nevjerojatnih 100 maraka za ćevapčiće, o čemu je svojedobno govorio i menadžer Bijelog dugmeta Raka Marić.

- Neki sarajevski mangup sjetio se zaje*ati Kirka Douglasa - rekao je svojedobno i Goran Bregović. Marić i Bregović su ispričali da je to bio skandal i da su restoran nakon toga zatvorili, a vlasnika restorana ili konobara “linčovali” u Sarajevu.

Iako je anegdota i uspomena kao i poveznica s ovim krajevima bezbroj, Kirka Douglasa koji je ostavio golemo filmsko naslijeđe prije svega ćemo pamtiti kao redatelja, glumca, bezvremenog poznavatelja industrije... Ništa od toga neće ostati upečatljivije nego Bulajićeva izjava - bio je čvrst čovjek.