Na žalost, fašizam nije prošlost i o tome govori moj novi film

Aris Chatzistefanou grčki je redatelj i novinar, suradnik, među ostalima, BBC-a i Guardiana. Više od šest milijuna ljudi vidjelo je njegove filmove “Dugokracija” (u suradnji s Katerinom Kitidi) i “Katastrojka”, o grčkom dugu, te “Fascism Inc.”, koji pokazuje kako su bankari 20-ih i 30-ih godina podržavali fašizam, što uspoređuje sa situacijom danas, postavljajući pitanje hoće li ekonomska elita kada počne gubiti moć pogodovati ponovnom rađanju fašizma. U njegovim su filmovima gosti, među ostalima, i Naomi Klein, Tariq Ali i Slavoj Žižek. Član je Komiteta za istinu o dugu koji je sazvao grčki parlament i koji je u preliminarnom izvješću ove godine pokazao zašto Grčka ne treba platiti dug jer je taj dug - ilegalan. Aris Chatzistefanou gost je Festivala alternative i ljevice Fališ u Šibeniku koji posvećen sedamdesetogodišnjici kraja Drugog svjetskog rata.

Najslabija karika

Kada ste snimili film “Dugokracija”, o grčkom dugu, kao da ste unaprijed opisali sva događanja koja će voditi do situacije kakva je danas u Grčkoj i Tsiprasova raspisivanja izbora?

- Nije da smo mi neki vizionari, već je naprosto bilo lako predvidjeti sve što će se dogoditi. Fiskalni je sistem bio takav da je Grčka bila raj za bogate, a pakao za siromašne. Osim toga, znalo se da je nemoguće otplatiti takav veliki dug, a prednost u rješavanju čitave situacije nisu imali grčki, već njemački i francuski interesi.

Tvrdite da je dug, u stvari, ilegalan?

- Osnovan je Komitet za javni dug, čiji sam član. Zapravo se dogodila rijetka situacija da novinar sjedi u parlamentu. Pokazalo se da su MMF i Europska komisija davali zajmove ilegalno, da se znalo da se novac ne može vratiti. Takva je količina duga, uostalom, ranije postojala samo u nerazvijenim zemljama. Sve i da su zajmovi bili legalni, međunarodno pravo je konstruirano tako da štiti građane, a ne strane banke. Sve što se događa s Grčkom i bankama, u stvari je socijalni genocid.

Zašto šira javnost ne zna za to?

- Zato što većinu medija kontroliraju oligarsi koji su vezani su za MMF, Trojku, bankare. Posljedica je da mnogi mediji ne žele pokazati pravu sliku eurozone. Ili se čitava situacija prezentira na način da većina ljudi ne razumije što se u stvari događa. Strašan je podatak da su danas uvjeti zapošljavanja radničke klase u Grčkoj kakvi su bili prije industrijalizacije, sredinom 19. stoljeća. Izgubljeno je 150 godina progresa. Grčka je bila naprosto eksperiment, najslabija karika, uz Španjolsku, Portugal, Irsku...

Varufakis je odličan

Rekli ste da se u javnosti ekonomske teme namjerno prezentiraju tako da ih dobra većina ne razumije. Kod nas je nedavno tiskana knjiga Janisa Varufakisa “Što sam rekao kćeri o ekonomiji”, lagano štivo. Što mislite o Varufakisu?

- Janis Varufakis je veliki ekonomist, cijenim ga i kao ekonomista i kao političara. Ima i stil, koji je danas dosta važan faktor. Međutim, ono što je bitno kod njega, on nije nikada objasnio plan B, odnosno izlazak iz eurozone. Ne slažem se s načinom na koji su vođeni pregovori. Smatram da je Syriza trebala prijetiti izlaskom iz eurozone. Ovako nisu imali ništa za pregovarati, pa se ništa nije niti dogodilo, i na kraju je Grčka izgubila.

A o Tsiprasu?

- Na Tsiprasa gledam kao na izdajicu. Nakon niza godina Grci su napokon smogli snage reći ne. Tsipras je potpisao paket novih mjera. Znao je da ima druge mogućnosti, no nije to učinio. Ljudi umiru, mnoštvo je beskućnika, situacija je u Grčkoj danas strašna.

Kako vidite onda neposrednu budućnost Grčke?

- Moram reći da sam, unatoč svemu, zapravo optimist. Rješenje nije u vođama, već u narodu, a narod je imao hrabrosti reći ne. No, postoji opasnost od ekstremne desnice, od neonacističkih stranaka.

O tomu govorite i u novom filmu “Fascism Inc.” Počinjete kontekstom rađanja fašizma, u Italiji pod Mussolinijem i Njemačkoj pod Hitlerom.

- Opasnost u Grčkoj leži, među ostalim, u tome da smatraju da ljevica neće ustati protiv mjera štednje, i to je nešto protiv čega se treba boriti. Osim toga, u našem filmu dokazujemo da se u doba velikih ekonomskih kriza, kroz povijest, ekonomske elite okreću fašizmu kada njihove potrebe ne može pokriti vladajući politički establišment. Dio filma u kojemu istražujemo ekonomski aspekt fašizma svojevrsni je nastavak “Dugokracije”, koja se fokusirala na to kako je dug stvoren, te “Katastrojke”, koja se bavila pitanjem na način na koji kriza prijeti demokraciji, kada je država uništena i javno dobro devastirano. Pitanje je da li je situacija danas sasvim poput one u dvadesetima i tridesetima, kada je ekonomska elita odlučila fašizam dovesti na vlast. S jedne strane, ne vjerujem da smo do toga stigli, no s druge strane situacija u Ukrajini upućuje na drugačije. Europske institucije, kada je u pitanju mogućnost ponovnog rađanja fašizma, snose odgovornost s jedne strane kroz mjere politike štednje, a s druge strane tako da toleriraju ekstremne desne stranke.

Visoki postotci

U filmu pokazujete da je ekonomska kriza plodno tlo za razvoj fašizma?

- Fašizam je, kao masovni pokret, i u potrazi za pokretima koji mogu zaustaviti ljevicu, veliko oružje ekonomske elite. Ne kažem da ekonomski moćnici sjede oko stola i razmišljaju o novom fašizmu, ili da su definitivno krenuli u tom pravcu. Fašizam im se ne sviđa jer u tom slučaju, kako je pokazala povijest, gube kontrolu. No, može im se dogoditi da ih promoviraju kako su napravili sa Zlatnom zorom. Krenuli su koketirati s njima, a onda su im se oteli kontroli.

Kolika je stvarna opasnost od Zlatne zore, koliki su postotci?

- Ako bi se sada izašlo na izbore u Grčkoj, 5, 6 posto bi glasalo za njih, što je, smatram, vrlo visoka brojka za ubojice i ljude koji koriste svastike.

U Hrvatskoj se pojavila peticija da današnja vojska pozdravlja ustaškim pozdravom “Za dom spremni”...

- To je strašno. Podsjeća me na citat Waltera Benjamina koji je tvrdio da je svaki fašizam u stvari izgubljena revolucija. Među ostalim, ako se ljudi razočaraju u ljevicu, posljedice mogu biti vrlo loše. No, pravi neonacisti danas postoje samo u Grčkoj i Ukrajini, unatoč i Finiju u Italiji i Marie le Pen u Francuskoj.

U vašim su filmovima gosti i Slavoj Žižek, Naomi Klein, Tariq Ali...

- Naomi Klein je imala vrlo jasnu ideju o tome što se događa, i nije mijenjala stav. Žižek je u početku podržavao Tsiprasa u svemu, no na kraju mislim da smatra da ga je izdao, kao što i mi ostali smatramo da nas je izdao. Tariq Ali je jasno isticao od samog početka da treba biti svjestan kako Tsipras podržava eurozonu.

Vaše filmove vidjelo je preko šest milijuna gledatelja...

- Da, namjera nam je bila prikazati informacije o tome što se događa, koje se mahom mogu pročitati u ljevičarskim medijima, ali za širu publiku, i više “sexy”, da se tako izrazim. Financirali smo se putem crowdfundinga.