Najvažniji europski scenarist 21. stoljeća u Zagrebu predstavio roman

Negdje početkom dvijetisućitih, iz zemlje koja dotad nije imala gotovo nikakvu filmsku reputaciju - Rumunjske - počeli su najednom pristizati jako dobri filmovi. Osim što su osvajali sve moguće nagrade, od Zlatnog medvjeda do Palme, filmovi koji su nakon 2000. počeli stizati iz Bukurešta bili su zanimljivi jer su imali puno zajedničkog. Karakterizirali su ih sumoran realistički ambijent, izrazito jedinstvo vremena te raspričani dijalozi u kojima se jezik nerijetko koristio kao sredstvo podčinjavanja, agresije i represije. Bilo je u tim filmovima nešto mizantropsko i posttotalitarno, što je hrvatskoga gledatelja neizbježno podsjećalo i na nas, pa nije čudo što je u Hrvatskoj taj novi pravac uskoro postao i popularan i imitiran. Svijet je počeo govoriti o “rumunjskom novom valu”.

Berlinski pobjednik

Rumunjski novi val utoliko je neobičan što kreativna srž tog filmskog pokreta nije bio jedan režiser, nego - scenarist. Taj scenarist bio je Razvan Radulescu (1969.), anonimni pisac koji je 2001. s režiserom Cristuom Puiuom snimio “Pare i robu”, prvi i rodonačelnički film koji je oblikovao budući stil rumunjskog novog vala. Puiu i Radulescu potom će snimiti najbolji i najradikalniji film cijelog pokreta - “Smrt gospodina Lazarescua” - a sam Radulescu napisat će scenarije za još niz filmova više rumunjskih redatelja, uključujući i berlinskog pobjednika iz 2013., “Poza djeteta” Calina Petera Netzera. Radulescu se tako nametnuo kao sigurno najvažniji europski scenarist 21. stoljeća. No, bilo je manje poznato da je Radulescu i prozni pisac. Zagrebačka publika imala je priliku upoznati i to njegovo drugo, književno lice. Unutar programa književnih gostovanja Europa u dvorištu Razvan Radulescu u utorak je predstavio svoj roman “Život i djelo Ilije Cazanea”, tiskano u izdanju Naklade Ljevak, a riječ je o Radulescuovu debitantskom romanu iz 1997.

Neobičnost Radulescua kao autora je u tome što ono što radi kao scenarist i ono što radi kao prozaik - nije nimalo slično! Dok je kao scenarist Radulescu izrazito usmjeren da današnjicu, hiperrealist s nevjerojatnim darom za dijalog, Radulescu kao prozaik piše kronikalne povijesne romane, gotovo bez dijaloga, crnohumorno odmaknute od realizma.

Nalik na Papićev film

Takav je slučaj i s kratkim romanom “Život i djelo Ilije Cazanea”.

Riječ je o fikcionalnoj biografiji koja prati dječaštvo i mladost naslovnog junaka, seljačkog dječačića iz ruralne rumunjske Moldavije, okolice Iasija. Kroz prozne digresije Radulescu izlaže sudbinu Ilijina oca, kojeg je Securitate (komunistička tajna policija) uhitila jer mu je čudesno uspijevalo divovsko povrće. U drugoj digresiji Radulescu se bavi životom i poviješću Cazaneova istražitelja, pukovnika Securitatea Vasilea Chririte, banalnog čove koji gradi bezličnu birokratsku karijeru sve dok ga spletka kolege - kojoj je povod Cazane - ne baci u karijernu slijepu ulicu, u podrumski arhiv službe.

Radulescu roman zaključuje politički intrigantnim raspletom: kći pukovnika i sin njegove žrtve spanđaju se na studentskom izletu, a tast pukovnik upoznaje zeta koji je frapantno sličan ocu, njegovu uzniku. Rasplet, ukratko, nije sasvim nenalik na Papićevu “Priču iz Hrvatske”.

Crni humor

Sve to Radulescu izlaže s puno crnohumorne karikature koja podsjeća na Hašeka, a povremeno se poigrava i eksperimentima s prijelomom i grafijom, poput kakvog avangardista. Riječ je, ukratko, o dopadljivoj i pitkoj knjižici koja frapantno odudara od onog što Radulescu radi u filmu i po čemu je najviše poznat.