Nakon što je u svibnju ove godine istjeran s canneskog festivala zbog izjava koje su protumačene kao pronacističke, malo je tko mogao vjerovati da će se već za nekoliko mjeseci Lars von Trier posve vratiti u milost filmskog ceha. A dogodilo se upravo to: “Melankolija” Larsa von Triera najveći je favorit Europskih filmskih nagrada koje se danas dodjeljuju u Berlinu.
Moguća iznenađenja
Uoči berlinske dodjele “europskih Oscara” “Melankolija” ima najviše nominacija (osam), uključujući i one za najbolji film, režiju, scenarij i dvije ženske uloge ( Kirsten Dunst i Charlotte Gainsbourg ). Debelo iza von Triera su četiri filma koji imaju po četiri nominacije: fina socijalna drama “Dječak s biciklom” belgijske braće Dardenne, danski film “U boljem svijetu” Susanne Bier koji je već dobio Oscara za strani film, “Le Havre” Finca Kaurismakija te možda jedino iznenađenje - crno-bijela nijema komedija “Artist” Francuza Hazanaviciusa. Ovaj film koji s toplinom tematizira zadnje dane nijemog Hollywooda - međutim - zaslužio je uspjeh jer je izuzetno šarmantan i zabavan. Tih pet filmova nominirano je i u najvažnijoj kategoriji (najbolji film), a društvo im kao šesti pravi oskarovac “Kraljev govor” koji ima ukupno tri nominacije.
Iako Lars von Trier očito iskače kao favorit, iznenađenja su moguća. Budućeg dobitnika EFA-e vjerojatno treba tražiti među četiri filma koja su nominirana za najbolji film, režiju i scenarij, a to su, uz “Melankoliju”, još danski “U boljem svijetu”, “Le Havre” i “Dječak s biciklom”. Dankinji Bier minus je to što njene filmove kudikamo više cijene američki glasači (redovno bolje prolazi pri Oscarima, nego pri nagradama EFA-e), Kaurismaki nije dobio EFA-u ni s kudikamo boljim filmovima od “Le Havrea”, a samom Larsu von Trieru, osim “nacističkog” ispada, minus može biti i činjenica da mu Europska akademija ništa ne duguje. Naime, dvaput je već osvojio EFA-u (1996. za “Lomeći valove” i 2000. za “Ples u tami”), pa bi - osvoji li “Melankolija” glavnu nagradu - postao drugi režiser u povijesti kojemu je to uspjelo triput. Prvi je već pomalo zaboravljeni Gianni Amelio koji je EFA-u za najbolji film dobio 1990., 1992. i 1994. godine.
Ispravljanje nepravde
Što se hrvatskog filma tiče, on već dvije godine nema dovoljno ozbiljan naslov da bi uopće mogao razmišljati o EFA-i. Kad je, pak, uža regija posrijedi, razloga za zadovoljstvo imaju Mađari i Srbi. Bela Tarr je za “Torinskog konja” dobio tri nominacije (među ostalim, za režiju), čime je djelomice ispravljena nepravda prema režiseru koji nije dostatno nagrađivan kad je bio u naponu snage. Srpski film “Tilva Roš” Nikole Ležajića nominiran je, pak, među pet najboljih europskih debitantskih filmova za nagradu Fassbinder. Europska akademija time je ispravila nepravdu prema tom zaista sjajnom filmu - vjerojatno najboljem srpskom naslovu u zadnjih deset godina - ali i filmu koji izvan regije nije imao festivalski uspjeh i recepciju kakvu zaslužuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....