Ne čudi što je nekolicina kritičara proglasila film brbljavim - na početku dvije protagonistice ne prestaju pričati

Koje je zlatno razdoblje najpoznatijeg španjolskog filmaša Pedra Almodóvara? Sredina i kraj 80-ih kad su nastali "Što sam učinila da ovo zaslužim?" i "Žene na rubu živčanog sloma"? Ili, pak, kraj 90-ih i početak novog milenija kada je dobio Oscara za film "Sve o mojoj majci" te hrpu novih poklonika za provokativna ostvarenja "Razgovaraj s njom" i "Loš odgoj"? Tu je i novo doba s filmovima "Koža u kojoj živim", "Tuga i slava" (dvije nominacije za Oscara, jedna za njegova omiljenog glumca Antonija Banderasa) i "Susjedna soba", nagrađena krajem ovog ljeta Zlatnim lavom u Veneciji?

Sve ovisi o tome volite li "mladog", "zrelog" ili ovog "novog" Almodóvara. Većina bi glasala za "zrelo" razdoblje, no već je velika vrlina to što španjolski redatelj ima toliko filmova da biste ih mogli grupirati u još nekoliko odvojaka. Ne zaboravimo, tu su još "Slomljeni zagrljaji", "Julieta", "Volver", "Paralelne majke" i njih tko zna još koliko.

Ipak, možda da se zadržimo na njegovu posljednjem filmu "Susjedna soba", koji sljedeći tjedan stiže u naša kina. Poseban je po tome što je prvo redateljevo ostvarenje koje je u cijelosti snimljeno na engleskom (prije toga napravio je dva filma srednje dužine na tom jeziku: "Ljudski glas" s Tildom Swinton po Jeanu Cocteauu i vestern "Čudan način života" s Ethanom Hawkeom i Pedrom Pascalom), a kao predložak poslužio mu je istoimeni roman Sigrid Nunez. Ne čudi što je nekolicina kritičara proglasila film brbljavim - naime, na početku dvije protagonistice ne prestaju pričati, a kako su samo njih dvije u većini scena, treba shvatiti to nestrpljenje. Srećom, kad se radnja razigra, odnosno intimizira, to prestaje biti problem, pogotovo stoga što su na ekranu dvije briljantne glumice, Julianne Moore i Tilda Swinton. One igraju dobre znanice iz mladosti koje su pisale za isti magazin, a neko vrijeme su čak imale i istog dečka (John Turturro), ali otad su prošla skoro dva desetljeća. U međuvremenu su se opet srele i iznova zbližile, s razlogom, jer Martha (Swinton) ima rak maternice, sluti da joj nema spasa i posljednje trenutke provela bi s bliskom osobom. To nije njezina kći Michelle, s kojom je jedva održavala kontakt, djevojka joj nije oprostila što nikad nije imala pravi kontakt s ocem, a ono malo što su bili skupa završilo je tragedijom. Naprotiv, Ingrid (Moore) je netko tko je u potpunosti razumije i u nju ima povjerenja. Pogotovo stoga što je Martha na crnom tržištu nabavila pilulu za eutanaziju i kad osjeti da je za to došao trenutak, namjerava je konzumirati. Preselile su se u modernistički apartman u blizini Woodstocka i ugovorile signal: svaka ima odvojenu sobu i kad se jednoga dana Marthina vrata ne otvore, to znači da je ona izvršila svoj naum.

Koliko god se priča činila tjeskobnom, Almodóvar ju je začinio humorom, a uz pomoć direktora fotografije Eduarda Graua, scenografkinje Inbal Weinberg i kostima Bine Daigeler razvio je neku vrstu vizualne poezije, koja je na rubu minimalizma, ali se istodobno doima i vrlo bogato. Ovakav film mogao si je dopustiti samo Almodóvar, njemu su 73 godine i još ne razmišlja ozbiljno o smrti.

Susjedna soba

španj.-am. psih. drama, 2024.

REDATELJ: Pedro Almodóvar

BUDŽET: oko 20 milijuna dolara

U KINIMA: od 5. prosinca

USLUGA NAJBOLJE PRIJATELJICE

Tilda Swinton

Britanska glumica pomalo nevjerojatne karijere. U stanju je nastupati u hermetičnim art-filmovima, u čemu očito uživa, ali i u trilerima (za jedan od njih, "Michael Clayton", nagrađena je Oscarom), no traže je i u blockbusterima, na primjer u franšizi "Doktor Strange". Omiljeni redatelj joj je Jim Jarmusch.

Julianne Moore

Magazin Time proglasio ju je jednim od 100 najutjecajnijih ličnosti na svijetu, a dnevnik The New York Times uvrstio ju je među 100 najvažnijih glumica modernog doba. Probila se s dva art-filma, "Kratki rezovi" Roberta Altmana i "Sigurna" Todda Haynesa. Četiri puta je nominirana za Oscara, a dobila ga je peti put za film "Still Alice". Često nastupa i u blockbusterima.

John Turturro

U filmu u kojem dominiraju dvije glumice nije loše kad si najvažniji glumac, bez obzira na to koliko ti je uloga mala. Omiljeni glumac Spikea Leeja i braće Coen (nastupio je u po četiri njihova filma) nije imao ništa ni protiv uloga u blockbusterima, tako da je igrao u franšizi "Transformeri" i natjecao se s automobilima iz svemira. Često nastupa na televiziji i režirao je pet filmova.