Nećete vjerovati što su radili ovim tinejdžerima, i to uz dozvolu roditelja. Novi Netflixov dokumentarac sve je šokirao

Nemoj se smijati. Nemoj se gledati u ogledalo...bila su neka od nebrojenih rigidnih pravila Academy at Ivy Ridge, američke institucije namijenjene ‘problematičnim‘ tinejdžerima, ‘škole‘ koja je djelovala od 2001. do 2009. godine. Iako predstavljena kao rješenje za problematične mlade, zbog mentalnog i fizičkog zlostavljanja kojem su njeni polaznici bili izloženi, ova je škola postala zloglasni izvor priča na koje svjetlost baca nova trodijelna dokumentarna serija "Program: Prevare, kultovi i otmice" (The Program: Cons, Cults, and Kidnapping), koja se prikazuje na Netflixu, piše Time.

Iza dokumentarca, koji trenutno zauzima prvo mjesto na popisu najgledanijih Netflixovih serija u Hrvatskoj, bivša je polaznica Katherine Kubler. Redateljica koja je, dakle, i sama bila podvrgnuta iskustvu boravka u Ivy Ridgeu, s bivšim se kolegama vraća na zatvoreni kampus te se prisjeća mučnih događaja iz prošlosti.

Kubler, koja je u tome okruženju provela petnaest mjeseci, opisuje svakodnevicu institucije koja je koristila taktike kultova, sustav pravila i pretjeranih kazni, a u posljednjoj epizodi pažnju usmjerava i prema profitu, to jest financijskoj koristi od takvih programa.

Kubler i drugi bivši učenici škole, koji su u programu sudjelovali uglavnom kao petnaestogodišnjaci ili šesnaestogodišnjaci, posjećuju prostorije u kojima su provodili vrijeme. Diana, jedna od polaznica, sjeća se sjedenja u izolaciji te opisuje situaciju u kojoj je, u sklopu takozvane intervencije, bila prisiljena satima potrbuške ležati na podu. Neki mladi bili su pak prisiljeni nuždu vršiti otvorenih vrata. Spominju se i navodna fizička zlostavljanja te pretraživanje.

Za svoga posjeta danas zatvorenoj ustanovi blizu kanadske granice Kubler je pronašla svjedočanstva, dokumente poput dosjea tinejdžera te video snimke poput onih sigurnosnih kamera koje su zaposlenike snimile kako šibom tuku mlade.

Kublerini vršnjaci pričali su i o sobi koja se nije snimala te je postala mjestom gdje bi osoblje bez straha moglo naguravati one koji bi se loše ponašali.

Neki polaznici priznali su i da su lagali o uzimanju droga, koje zapravo nisu koristili, govoreći onima koji su ih tamo nadzirali ono što su mislili da oni žele čuti kako bi izbjegli kaznu. Kažnjavali su se i pokušaji pisanja roditeljima te obavještavanja obitelji o onome što se tamo uistinu događalo.

"Tretiralo ih se kao zatvorenike", rekao je jedan zaposlenik koji se na tome poslu nije dugo zadržao, dok je Kublerina istraga pokazala da je osoblju bilo rečeno da je riječ o zločestoj djeci, što je onda opravdavalo upotrebu grubih metoda.

Osim osoblja, odnos povjerenja narušili su i roditelji koji su svoju djecu tamo i slali. Ta odluka u mnogo je slučajeva rezultirala osjećajem izdanosti. Teške posljedice pretrpio je, primjerice, odnos Kubler i njena oca.

Nakon što je školu napustila, Kuber je imala poteškoća s uspostavljanjem bliskosti s ocem. S vremena na vrijeme kontakt bi i prekidala. Dokumentarna serija završava upravo njenim susretom s ocem te razgovorom u kojem joj se on ispričava te govori da je nikada u Ivy Ridge ne bi poslao da je znao što se tamo događa.

U sačuvanim pismima koje je slala doma, Kubler je pričala o svojoj tuzi, no njen otac je pričao o tome kako ju je tamo morao poslati jer se bojao da bi prema njoj, da je doma, bio suviše "blag".

"Program", piše CNN, slika zastrašujuću sliku o roditeljima koji su želeći im pomoći, svoju djecu izvrgnuli bolu i traumi.

"Takvi programi uništavaju obitelji, to je veoma teško pa sam htjela da gledatelji vide što je to učinilo mojoj obitelji", rekla je Kubler.

Kubler, koja je u ‘Programu‘ bila od ožujka 2004. do lipnja 2005. godine, opisala je i kako je tamo dospjela. Nakon što su se pojavili kod ravnatelja njene srednje škole, stavili su joj lisice te je odveli. Tome razdoblju prethodila je velika trauma. Kao malena djevojčica od dvije godine, Kubler je izgubila majku, a kao tinejdžerica je, reagirajući na strogu pomajku, pila te imala ispade.

Upravo kako bi poduzeli nešto u vezi lošeg ponašanja svoje djece, roditelje se poticalo da ih pošalju u škole poput Ivy Ridgea. Dokumentarac pokazuje brošure koje su to mjesto prikazivale kao normalnu srednju školu. Neke od slika prikazivale su djecu koja plivaju, plešu, navijaju, no priče svjedoka otkrivaju da djeci većinu vremena nije bilo dopušteno niti izići van.

Osim toga, škola nije bila licencirana niti pružala diplomu koja bi bila od koristi za fakultet.

Spomenuta ustanova stvar je prošlosti, no misija redateljice, koja pokušava podići svijest o emocionalnim ožiljcima danas odraslih ljudi koji su prošli kroz Ivy Ridge, ujedno je i zagovaranje ukidanja srodnih programa koji su još aktivni.

Dokumentarac Ivy Ridge stavlja u širi kontekst industrije stotina nereguliranih internata te otkriva da, čak i kada ih se zatvori, takve škole nađu način da se ponovno otvore pod novim imenom.

"Ta industrija postoji jer nema puno dobrih rješenja za obitelji koje se nađu u krizi. Zato trebamo osmisliti alternativna rješenja. Krajnji je cilj razotkriti takva mjesta te ukinuti tu industriju", kaže Kubler.

Jedan od najpoznatijih slučajeva onaj je Paris Hilton, koja je u dokumentarcu iz 2020. godine progovorila o emocionalnom i fizičkom zlostavljanju u internatu u saveznoj državi Utah. Slavna nasljednica lobirala je za prijedlog zakona koji se bavi reguliranjem takvih ustanova (Stop Institutional Child Abuse Act).