NENAD POLIMAC: Najbolja je ‘Breaking Bad’, ‘Igra prijestolja’ najveći je gubitnik

Najgore je kad je televizija sama sebi konkurencija. 65. dodjela nagrada Emmy trebala je biti najsvečaniji događaj pred malim ekranima u čitavoj Americi, no mnogi su ga odlučili preskočiti. Zašto? Zato što je u isto vrijeme emitirana predzadnja epizoda serije “Na putu prema dolje” (Breaking Bad), koja iz tjedna u tjedan pobuđuje sve veću euforiju, a nekako u to vrijeme odigrao se i finale osme sezone “Dextera”. Jesu li pogriješili oni koji su zbog tih serija propustili ovaj spektakl? Nipošto.

Nisu došli po nagrade

Ovogodišnja dodjela nagrada sada već napadno podsjeća na Oscare. Televizijski “crveni tepih” dobio je dosad neviđenu promociju u medijima, večernje toalete zasjenjivale su jedna drugu, a filmskih je faca bilo napretek. Robin Williams bio je tu jer je upravo dobio humorističku seriju “Luđaci”, Kevin Spacey obraćao se tijekom prijenosa sa svoga stolca u dvorani izravno gledateljima kako je to radio i u seriji Davida Finchera “Kuća od karata”, Michael Douglas i Matt Damon igrali su Liberacea i njegova ljubavnika u TV filmu Stevena Soderbergha “Iza svijećnjaka”, a Claire Danes kao da je zaboravila na filmsku karijeru otkako je srasla s ulogom agentice CIA-e u seriji “Domovina”.

Ono po čemu Emmy još uvijek daleko zaostaje za Oscarima je produkcija same priredbe. Ni dodjela nagrada Američke akademije nije pretjerano zabavna, ali je očito da se tamo itekako razmišlja o svakom gostu, prezenteru i glazbeno-plesnom broju. U nedjelju uvečer ništa od svega toga. Dva skromna pjevačka nastupa odradili su sir Elton John (posveta Liberaceu) i Carrie Underwood (posveta Beatlesima), voditelj Neil Patrick Harris iz serije “Kako sam upoznao vašu majku” povremeno je zaplesao i zapjevao, no jedina efektna dosjetka bila je dolazak na pozornicu Diahann Carroll, prve afroameričke glumice koja je prije 18 godina nominirana za Emmy, ruku pod ruku s tamonoputom Kerry Washington, koja se natjecala u ovoj sezoni s glavnom ulogom u seriji “Skandal”.

Nije bilo loše vidjeti ni Jona Hamma iz “Momaka s Madisona”, zato što je pustio bradu, a svega drugoga više se nećemo sjećati narednog tjedna. Također, na Oscarima je prava rijetkost da netko ne dođe na priredbu po svoju nagradu, a u nedjelju to se dogodilo čak u dva navrata.

Najprije su nas obavijestili kako je Laura Linney, najbolja glumica u mini-seriji odnosno TV filmu (posebno izdanje serije “Veliko C”), spriječena poslom i zato nije došla na dodjelu Emmyja, a zatim se nije pojavio ni David Fincher, kada su ga proglasili najboljim redateljem. Valjda mu je bilo ispod časti da se pojavi na nečem takvom, za razliku od Stevena Soderbergha, koji je održao kratak i efektan govor, zahvalivši se svojim glumcima.

Svako malo opijela

Ipak, najveća je pogreška bila pretrpavanje priredbe osmrtnicama i podsjećanjima na prošlost, i to u godini koja je bez ikakve dvojbe jedna od najuspješnijih u povijesti američke televizije. Najprije su nas vratili u 1963. godinu, kada je Martin Luther King držao strasne govore, ubijen je J. F. Kennedy, a Beatlesi su počeli osvajati Ameriku, a zatim su na pozornici svakako malo držali opijela. Bilo je u redu napraviti to za Jamesa Gandolfinija iz “Obitelji Soprano”, no po čemu je Cory Monteith iz tinejdžerske senzacije “Glee” zavrijedio poseban prostor, dok je Larry Hagman, legendarni J. R. iz serije “Dallas”, gurnut u rubriku “napustili su nas također u ovoj sezoni”?

Ipak, najčudnija je ispala sama dodjela priznanja. O Oscarima odlučuje nešto preko šest tisuća članova Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti, a procjene i kladionice su postale tako precizne da su iznenađenja gotovo nemoguća. Naprotiv, onaj tko je ove godine točno pogodio sve glavne dobitnike nagrade Emmy mogao bi se obogatiti, jer su neka od priznanja upravo nevjerojatna.

Zlatno razdoblje

Kako i ne bi, kada Akademija televizijskih umjetnosti i znanosti ima više od 18 tisuća članova! Jeff Daniels iz “Uredništva”, pobjednik u kategoriji najboljeg glumca u dramskoj seriji, svakako je najveće iznenađenje, a malo je tko tipovao i na Bobbyja Cannavalea iz “Carstva poroka”, budući da su mu u kategoriji najboljeg sporednog glumca u dramskoj seriji konkurenti bili - između ostalih - Peter Dinklage (“Igra prijestolja”), Aaron Paul i Jonathan Banks (“Na putu prema dolje”) te Mandy Patinkin (“Domovina”).

Glede pravednosti neke od odluka su upravo paradoksalne. “Na putu prema dolje“ prvi put je pobijedila u kategoriji najbolje dramske serije - i to sada kada se natjecala s prvom polovicom pete sezone. Druga polovica moći će konkurirati naredne godine i valjda bi i tada trebala trijumfirati. Najveći gubitnik, pak, je “Igra prijestolja” i to treća sezona koja je najbolja od svih dosadašnjih. Još jedna pobjeda “Moderne obitelji” u kategoriji najbolje humorističke serije dočekana je s rezigniranošću, budući da “Teorija velikog praska”, “Djevojke” i “Louie” imaju više meritornih zagovornika. Naposljetku, svaka čast Soderberghovom TV filmu “Iza svijećnjaka”, no superiorno ostvarenje u toj kategoriji ipak je novozelandska mini-serija “Na vrhu jezera”.

Nakon ovogodišnje dodjele Emmyja, poruka je samo jedna: zaboravite nagrade kao što je ova, samo gledajte televiziju i donosite vlastite zaključke. Upravo svjedočite zlatnom razdoblju koje neće možda dugo potrajati.