NENAD POLIMAC O NASTAVKU USPJEŠNE HOROR FRANŠIZE Iako je sve već viđeno, akcije ima napretek

Četiri su desetljeća prošla otkako je John Carpenter revolucionirao povijest filmova strave svojim niskobudžetnim hororom “Noć vještica”. Ne samo da su mnogi od nas tek tada doznali što je to uopće Halloween (takva tradicija u Istočnoj Europi pa i u mnogim drugim krajevima uopće nije postojala), nego je ta vrsta filmova namijenjena prvenstveno tinejdžerima zapljusnula Hollywood (mnogi od njih realizirani su u Kanadi, gdje su cijene produkcijskih usluga bile puno jeftinije). “Noć vještica” prometnula se u uspješnu franšizu, slijedili su “Petak 13.”,, “Strava u ulici brijestova”, “Slagalica strave” i mnogi drugi, no prva “Noć vještica” prerasla je u legendu, ne samo zbog izvrsne režije nego i hipnotičke Carpenterove glazbene teme.

Nova “Noć vještica”, jedanaesta po redu, ignorira prijašnje nastavke i predstavlja se kao jedini legitimni nasljednik. Je li to razlog zbog kojeg je postala komercijalno najuspješniji film u franšizi (dosad je zgrnula preko 230 milijuna dolara bruto, a tek je na početku distribucije)?

Ne mora biti. Bit će da je presudila spretna reklamna kampanja u kojoj se naglašava da se ženska loza Strode odlučila “muški” suprotstaviti demonskom Michaelu Myersu (Nick Castle, tumač maskiranog manijaka u prvom filmu čak se nakratko pojavio u jednom kadru, no sada ga zapravo tumači James Jude Courtney). Laurie Strode, junakinja prvog filma, dobila je kćer Karen, koja kasnije ne želi imati posla s majkom, jer smatra da je ona suviše obuzeta događajem koji ju je svojedobno traumatizirao.

I ona ima kćer Allyson, koja ima puno više razumijevanja za baku, a kad se Michael uistinu pojavi, sve tri pripadnice obiteljskog stabla udružuju se da ga unište. To je svojevrsni “women power”, danas tako pomodan, ali i odgovor na kritike da je prva “Noć vještica” nipodaštavala žene, jer su ih u zadnji tren uvijek morali spašavati muškarci. Osim toga, tih godina, u doba procvata tinejdžerskog horora, završnicu bi dočekale samo djevice, one koje su već imale seksualna iskustva nastradale bi od noža ili nekakvog takvog ubojitog oružja.

Ipak, krilatica “women power” u ovom filmu odnosi se samo na Laurie Strode, ona je svoju kuću pretvorila u tvrđavu punu smrtonosnih zamki, nikud ne ide bez sačmarice i pištolja, kći Karen joj to ne odobrava, a Allyson je premlada da bi shvatila što se tu uopće zbiva. Način na koji Laurie interpretira izvrsna Jamie Lee Curtis pomalo podsjeća na Sigourney Weaver u franšizi “Alien”, što baš nije slučajno. I potonja se povremeno pretvarala u akcijski film iako je u osnovi bila ZF horor, a isti je slučaj i s novom “Noći vještica”.

Prva nas je gadno prestrašila (sjećam se na premijeri u zagrebačkom kinu Sloboda - današnjem Tuškancu - kako je publika nastojala smijehom odagnati jezu), dok se ova doima kao dejà vu: ukoliko znate sve o horrorima, nijednom nećete poskočiti u stolcu, jer ste sve to već ranije vidjeli, međutim, uzbudljive akcije ima napretek. Film je pritom namijenjen i dobrim poznavateljima franšize, neke od scena podsjećaju na ranija izdanja, katkad i dosta suptilno.

Iako Laurie i njezine najbliže misle da su se riješile Michaela Myersa, njegovo teško disanje u zadnjim kadrovima upozorava nas da griješe. Bilo bi zbilja glupo da franšiza završi nakon ovako velikog uspjeha.