Nenad Polimac pogledao je petu sezonu najiščekivanije serije godine. Je li vrijedilo čekati?

Ne bi vam škodilo da prije no što se upustite u prvi dio pete sezone španjolske serije „Pljačka novca“ prije toga pogledate četvrtu. Ako u nju uletite nepripremljeni naći ćete se u velikim problemima, jer je većina serija namijenjena jednom gledanju i njihova radnja zaboravlja se već nakon mjesec dana. Za početak, jedino što sigurno niste zaboravili jest da se protagonisti serije nisu makli iz Španjolske banke, tu su se našli kako bi opljačkali zlatne rezerve, imaju plan kako da ih iznesu, no na to će vas podsjetiti u jednoj od scena epizoda koje upravo gledate. Zapravo, situacija je gora nego ikad. U prve dvije sezone upali su u Španjolsku kraljevsku riznicu, odštampali su nekih milijardu eura kako ih nitko ne bi mogao pratiti po brojevima novčanica i rasuli se po svijetu. No kako je jedan od njih, mladi Rio (valja ste upamtili da se protagonisti ne zovu krsnim imenima nego po imenima gradova) neoprezno koristio mobitel, ščepao ga je Interpol i izručio španjolskoj policiji. Ekipa pljačkaša to ne želi dozvoliti i smislili su još bezobrazniji plan, upast će u Španjolsku banku i tako steći dovoljno aduta za pregovore. Zbivanja u banci pratili smo u trećoj i četvrtoj sezoni, ali kako je pothvat kompliciraniji, protegnuo se eto i na petu sezonu.

U prvim scenama čeka vas zagonetka. Morate se podsjetiti tko je policajka Alicia Sierra, ona je naime zamijenila svoju kolegicu Raquel, koja je prešla na stranu čovjeka za kojim je tragala, glavnog junaka serije Profesora (njega jedino tu i tamo zovu po jednom od njegovih imena – Sergio), i bacila se još bješnje na istragu. Uspjeli su je kompromitirati i otpustiti iz policije, ali ona nije odustala od svog zadatka. Neobično je pritom što je u visokoj trudnoći i mogla bi svaki čas roditi. U takvoj situaciji zatičemo je na početku pete sezone, ona je upravo otkrila Profesorovo skrovište (štos je u tome što se on nikad nije želio priključiti pljačkašima, jer je htio s distance kontrolirati njihove poteze, a zapravo i upravljati njima) i spremna je pucati u njega ako ne osvjetla njezinu profesionalnu reputaciju, a na kraju se i sam ne preda policiji. Čini se da je Profesor ovaj put izgubio uporište, dosad je bio tako smiren i proračunat, uvijek s nekakvim rezervnim planom koji bi spasio njega i njegovu ekipu, međutim, sada je satjeran u slijepu ulicu. Alicia je ipak policajka i lako rješava sve njegove pokušaje da se izvuče.

Zanimljivo je i to što je nova sezona na španjolskom i zove se „Kuća od papira“ (La casa de papel), što joj je originalni naslov, budući da ju je nakon druge sezone Netflix sinkronizirao na engleski i donekle izmijenio. Kao da za to sad nije bilo vremena, peta sezona ujedno je i posljednja, ali razbijena u dva dijela, sad su nam ponudili samo prvih pet epizoda, a 3. prosinca, na kraju godine, moći ćemo vidjeti i posljednjih pet. Po svoj prilici tu petu sezonu na engleskom nećemo nikad vidjeti.

Pukovnik Luis Tamayo ne zna za Alicijinu akciju, on je i dalje sa svojim snagama u šatoru ispred Španjolske banke, mora se nositi sa stotinama običnih građana koji otvoreno simpatiziraju pljačkaše, čija je strategija ista kao i prošli put. Uzeli su pedesetak taoca i obukli ih u crvene kombinezone i stavili im na lice maske Salvadora Dalija, tako da se u slučaju eventualnog policijskog proboja ne zna tko je talac a tko pljačkaš. Naravno, što opsada dulje traje, tu je i više problema, a trenutačno ih najviše stvara César Gandia, šef osiguranja Španjolske banke, koji se čak uspio i osloboditi, ali sada je na rubu života i smrti.

Napetost koja se stvara situacijom u banci donekle se razvodnjava odvojenim pričama u kojima ključnu ulogu ima Profesorov stariji brat Berlin. On se upravo sreo sa svojim sinom Rafaelom, taj je studirao informatiku u Americi i nimalo mu se ne sviđa očeva ponuda da se pridruži njegovoj bandi. Otac ga podsjeća da je on platio njegov studij i to ne valjda zato da postane činovnik u nekakvoj korporaciji, no mladić je dosta ustrajan oko namjere da se ne petlja sa zakonom. Berlin ga upoznaje sa svojom novom partnericom, pijanisticom Tatianom, koja također sudjeluje u pljačkama i objašnjava mu da se u situacijama visokog rizika dobiva ono najbolje u životu, no trebat će pričekati do četvrte epizode kada je gotovo polovica radnje posvećena dokazivanju da se zločin itekako isplati.

Tamayo je na rubu živaca i donosi odluku da pozove vojsku u pomoć. Njegov prijedlog je primljen sa zgražanjem, to znači da će teško stradati zgrada koju ubrajaju u povijesne znamenitosti, međutim, ispada da je sve to relativno. Jesu li saveznički bombarderi vodili računa o njemačkoj kulturi kada su uništavali Berlin?

Jesu li hrvatske vojne snage brinule o povijesti i kulturi dok su rušile drevni most u Mostaru? Nisu, most je poslije obnovljen i ratna razaranje se jedva spominju. Jesu li Srbi oklijevali dok su bombardirali Sarajevsku biblioteku? Ni najmanje, iako su uništili na tisuće vrijednih knjiga. Tvorci serije nisu te dijaloge pisali napamet, kad odgledate svih pet epizoda pete sezone, moći ćete vidjeti dokumentarac „Od Tokija do Berlina“, u kojem doznajete da je tvorac serije Álex Pina krajnje ozbiljno proučavao tragičan slučaj Sarajevske biblioteke.

Virtualno je uistinu dočarana situacija u kojoj se vojni komandosi penju na krov španjolske banke i započinju obračun koji se prenosi i u samu zgradu. Pokazano je kako se u toj operaciji spaljuju vrijedne umjetničke slike, ali je to napravljeno s dosta takta, ne vidimo što je zapravo stradalo od eksplozija granata i bacača plamena. Akcijski finale prvog dijela svakako je dosad najskuplji dio španjolske serije, a možda bi bio još efektniji da je naracija koherentna. Ipak, poštuje se pravilo paralelne montaže i nekoliko radnji stapa se u jednu cjelinu. Ima i poneki flashback, tako da nas u jednoj sceni podsjete na nezaboravnu Nairobi, koja je u četvrtoj sezoni stradala od metka u čelo. Ima još izleta u prošlost koji služe da i u ovom kraćem izdanju „Kuća od papira“ funkcionira kao cjelina, no kako je to sve spretno napravljeno, gledatelji se ne moraju živcirati zbog prekidanja glavne radnje. Opet vrijedi podsjetiti na dokumentarac od „Tokija do Berlina“ u kojem su pokazane pripreme za taj finale: glumci se nisu štedjeli, ali su morali paziti da se ne ozlijede.

Najbolja je scena porođaj Alicije Sierra koji je paralelno montiran s eksplozijama u banci. Dosad smo vidjeli svakojakih prizora rađanja na ekranu, ali ovaj je svakako najoriginalniji. Alicia je isprva uvjerena da će moći sve sama obaviti, ali nije baš tako, jer je Profesor upozorava da joj se beba zaglavila i da nikako neće moći izaći na glavu između njezinih nogu. Uz tri vezana muškarca (Profesora i njegova dva pomoćnika) i ženu koja nije u stanju riješiti problem s bebom, sve sluti na katastrofu. Istodobno u banci je kaos, na orijaškog Helsinkija pao je kameni stup i njegovi kolege na trenutak su u iskušenju da mu odrežu nogu. No to su sve tzv. cliffhangeri na koje ćete odgovore morati potražiti u samoj seriji. Naravno, u završnici prvog dijela morat će stradati jedan od važnih likova, i to mnogima jedan od najomiljenijih, međutim, bez ovakve vrste žrtvovanja teško je zadržati pažnju gledatelja. Dinamika serije neobičan je fenomen, kad sve završi onako kako je publika priželjkivala, nakon nekog vremena nastupa zasićenje i nezadovoljstvo. Álex Pina i njegovi kolege jako su dobro svladali tu pouku, uostalom, kad pogledate prve epizode i shvatite koliko je u njima bilo protagonista, ustanovite da je u međuvremenu izvršen pravi pokolj. Drukčije nije ni moglo, pogotovo kad uzmete u obzir koliko se talaca u međuvremenu priključilo pljačkašima.

Hoće li onih pet epizoda koje ćemo gledati u prosincu biti i definitivan kraj serije? U Netflixu tvrde da je to za njih gotova stvar, a i Álex Pina tako je vodio radnju da s desetom epizodom pete sezone sve bude završeno. Najviše će žaliti glumci, jer teško da će u skoro vrijeme dobiti priliku da tumače tako punokrvne likove, no možda u međuvremenu dođe do izmjene koju svi priželjkuju.