‘Nino, boreći se s partizanima, uzima mito da bi poštedio jedan život‘. Svjetski poznati producent napisao je knjigu o Istri

Mike Downey zna kako se radi zanimljiva priča. Predsjednik upravnog odbora Europske filmske nagrade koja se naziva i europskim Oscarom, filmski producent koji je producirao više od stotinu filmova, a svoj prvi roman Istrino zlato će u četvrtak predstaviti na hrvatskoj promociji u 18:30 u KIC-u. Ustvari, riječ je o prvom dijelu "trilogije trilogije". Tako je, naime, opisao priču koju je vješto postavio u tri povijesna razdoblja, sadašnjost, davnu, antičku prošlost i razdoblje nakon Drugog svjetskog rata. Svako je burno, osobito za njegove likove, londonskog policajca na tajnom zadatku koji umjesto da raskrinka ekološku bandu, počinje prihvaćati njihovu filozofiju i pritom se zaljubljuje u osnivačicu grupe da bi, shvativši kako je privrženiji kriminalki nego kruni, napušta policiju i odlazi pronaći sebe kod svog djeda u Istru, djevojku koja u svijetu gladijatorskih borbi preživljava kao vješta i lukava krotiteljica opasnih borbenih pasa i braću koji Drugi svjetski rat provode boreći se kao Titovi partizani, a na kraju rata jedan od njih, Nino, uzima mito da poštedi jedan život. Sve se zbiva u Istri, samo su vremena druga.

Faca iz svijeta

Downey je ona velika faca iz svijeta filma koju bi svi htjeli u svom okruženju, a on je uz Veliku Britaniju izabrao Hrvatsku kao mjesto gdje će napraviti dom. Već dvadeset i pet godina živi i u Istri, u čudesnoj kući koju mu je osmislio i kreirao dizajner Željko Burić, autor brojnih prostora u Istri, od Infobipovog kampusa do Matoševićeve vinarije i još valjda stotinjak vrlo specifičnih kuća i objekata koje karakterizira to što svaki posjetitelj želi prisvojiti za sebe. Između ostalog, vrijedi reći da je Mikeu kredenc "zalijepio" na strop kuhinje i dao mu novu namjenu, a dio biblioteke smjestio na dva metra visine, u nišu iznad kreveta. Točno onako kako Downey zaslužuje.

Istrino zlato je, kako Mike kaže, prvi dio trilogije koju namjerava objaviti. Do kraja sljedeće godine će biti prevedena na 25 jezika i objavljena na 45 različitih tržišta. Impresivno za autorski prvijenac, iako je Downey duboko uronjen i u izdavaštvo, devedesetih je bio suosnivač izdavačke grupe "Moving Pictures Media". "Približavajući se dobi od velikih šest "oh", da toliko je trajalo", govori Mike, zaključio sam da ako već tako kasno počinjem svoju romanesknu i književnu karijeru, trebao bih barem početi s inspiracijom koja ima opseg, razmjer, i ambiciju. Na kraju sam spojio tri ideje koje sam imao za tri romana i razradio ih u jednu pripovijest s maguffinom, kako to kažemo na filmu, koji je spojio sve tri priče. Ni, to mi nije bilo dovoljno. Tada sam odlučio da, ako će moj prvi roman zapravo biti trilogija, zašto ne onda trilogija trilogije, tri knjige s tri velika dijela, a sve se odvija u Istri, s istim suvremenim likovima i različitim, ali povezanim povijesnim razdobljima. Tako su rođene Istria Gold, Istria Black i Istria Blue, svaka sa svojom dominantnom temom, u prvoj je to Pohlepa, u drugoj Mržnja, a u trećoj Korupcija. Znam da zvuči vrlo moralistički i starozavjetno i nisu sve zapravo jako zabavne", povjerava se Mika i otkriva kako je upravo završio drugi dio, Crna Ista koju bi trebali vidjeti sljedeće godine, a posljednji dio će biti objavljen 2026. godine. "Tri knjige, devet romana", smije se Downey. Mike kaže da mu je trebalo više od dvadeset uspješnih godina i više od stotinu produciranih filmova da shvati da, ustvari, želi pisati. Kada smo se prije nekoliko godina vidjeli u njegovoj kući u Istri bio je usred pisanja, sav uzbuđen i nestrpljiv da otvori laptop i napiše rečenicu koja ga je očito svrbjela toga dana. Iskopčavao bi mobitel i sjedio za računalom s pogledom na jezero Butoniga koje se vidjelo s brda na kojem živi. "Pisati roman mi je bilo kao povratak kući, na mnoge načine", kaže i popravlja se "ustvari, to mi je kao putovanje sebi". "Uvijek sam znao da to moje putovanje, od storytelling u kazalištu do linije zapleta na filmu vodi ogromnoj literarnoj početnoj točci, a to je roman. Samo, nisam znao kad će se dogoditi", kaže Downey. Kompozicija i sadržaj naslućuju da bi roman mogao biti odličan materijal za ekranizaciju i Downey kaže da ga je istu stvar pitao i njegov londonski agent, više uočavajući materijal za seriju nego za film. "Ali, nisam zainteresiran producirati vlastito djelo, neka se time bavi netko drugi. Odradio sam svoje u filmskoj industriji kao dobar vojnik i sada uživam kao solo-snajperist. A ako će se ta ideja o seriji realizirati, svakako želim da bude uključena lokalna distribucija i koriste odlični lokalni, istarski talenti", kaže Downey koji je producirao neke hrvatske filmove kao što su "Ustav Republike Hrvatske" Rajka Grlića i "Kenjac" Antonia Nuića pa to nikako ne treba shvatiti kao kurtoaziju nego producentski savjet i preporuku.

Istrino zlato

Predsjednik odbora

Mike je i predsjednik Upravnog odbora Europske filmske akademije koja je prije nekoliko dana u Luzernu nagradila "europskim Oscarom" kratki igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića. Tamo je s Juliette Binoche, predsjednicom EFA, Wimom Wendersom, bivšim predsjednikom EFA-e i Isabellom Rossellini koja je dobila nagradu za životno djelo dijelio nagrade filmašima, a uz to Mike je i suosnivač Međunarodne koalicije za filmske stvaratelje u riziku te je deset godina bio povjerenik organizacije White Ribbon Alliance. Bivši gostujući profesor filma na Sveučilištu Ohio, 2021. godine imenovan je počasnim predsjednikom nagrade LUX, koju dodjeljuje Europski parlament, a britanska kraljica mu je te iste godine dala titulu O.B.E. za doprinos britanskoj i europskoj kinematografiji. Godine 2022. Sveučilište Warwick dodijelilo mu je počasni doktorat književnosti za doprinos svjetskoj kinematografiji. U Luzernu je bio i kao koproducent nagrađenog filma When the Light Breaks, islandskog redatelja Rúnara Rúnarssona, filma koji je i hrvatska koprodukcija, a hrvatski koproducent je Igor A. Nola. Downey je danas već određen Istrom, doživljava je na razne načine, tako i u literarnom smislu. "Istru su u mnogočemu književno definirali stranci koji su tuda prolazili, obično jaukajući putem, bilo da krenemo od Čehova koji je kukao kakva je Opatija blatna zabit, preko Joycea koji je grad Pulu doživio kao "mornarički Sibir" do Julesa Vernea koji zapravo nikad nije posjetio Istru, ali je Pazinski ponor uključio u svoju priču o Matthiasu Sandorfu. Ni Dante Alighieri nije imao previše dobrih riječi, a verzija Thomasa Manna o njegovom vremenu na Brijunima bila je izmišljotina starog mrzovoljnog Manna koji bježi od tuđe ideje o raju. Nakon što sam četvrt stoljeća živio s domom u Istri, smatrao sam da imam dovoljno iskustva s Istrom kao lokacijom da je opravdam, a istovremeno zadržim zdravu objektivnost i uočim njezine mane", kaže Downey.

Razna sveučilišta

Downey godinama predaje na raznim sveučilištima i, kako kaže, studentima se trudi prenijeti poruku Majakovskog da "umjetnost nije ogledalo koje se drži društvu, već čekić kojim ga oblikujemo". "Kažem im da jedina stvar koja nas može spriječiti u stvaranju svijeta u kojem želimo živjeti je uvjerenje da ga ne možemo promijeniti. Zatim im kažem da je trenutno ideja globalnog kapitalizma stvorila društvo koje je postalo neodrživo i nezdravo za ljude i ostala živa bića. I da je pošast našeg društva uvjerenje da je uspjeh pojedinca odvojen od zdravlja cijelog društva. Zatim im kažem da bi trebali biti inspirirani osjećajima Mahatme Ghandija: "budite promjena koju želite vidjeti u svijetu". Onda razgovaramo i oni mi kažu da sam naivni utopist. I kažem im - upravo u ovom trenutku, kao studenti na sveučilištu, imate priliku biti utopisti tri ili četiri godine prije nego što vas iskvari sranje koje je vani. Onda se nasmijemo i odemo na piće", ispričap je Mike kako se predstavlja mladim ljudima.

Nakon zagrebačke promocije Istrinog zlata Downey odlazi na promociju u Beograd. A onda nastavlja vožnju poslovnim, producentskim roller coasterom jer je Zelena granica, film Agnieszke Holland koji je producirao u igri za nagradu Independent Spirit, upravo uvrštena u 10 najboljih filmova časopisa Time i Vanity Faira 2024. godinu. "I upravo sam usred postprodukcije Agnieszkinog Franza, biografskog filma o Franzu Kafki za koji se nadamo da će biti u Cannesu sljedeće godine. Osim toga, baš sam se vratio s Dalekog istoka gdje sam radio s redateljicom Vivian Qu dobitnicom Zlatnog medvjeda za svoj najnoviji film Girls on Wire. Također radim na novom scenariju za Vivian, epsko djelo smješteno u 1800-e u razdoblju dinastije Qing koje će se snimati u Kini 2026. godine. Albanski redatelj Fatmir Koci i ja dovršili smo film pod nazivom Lady Di i završio sam dva filma o djeci s ulice, jedan u Bangaloreu, Cricket Dreams, i jedan u Bangladešu, Where the Kids Have No Name, koji idu na festival u Berlin. Osim toga, moj film s njemačkim mega umjetnicima, redateljem Oliverom Hirschbiegelom, nominiranim za Oscara i Albertom Oehlenom, imao je svjetsku premijeru u Tallinnu. Moj Cannes film When the Light Breaks upravo je prikazan na ZFF-u, a sa Srđanom Dragojevićem pripremam novi film, Međunarodni dan žena. Uz to, sljedeće godine dovršavam Istria black za objavu u Velikoj Britaniji i Irskoj", kaže Mike.