Novog Bonda režirat će Cary Fukunaga. To je, ako mene pitate, najgori mogući izbor!

Cary Fukunaga režirat će novog Jamesa Bonda, objavljeno je jučer, a moglo bi biti da to uopće nisu dobre vijesti.

Nakon što je Danny Boyle odustao od gaže, 25. po redu film o agentu 007 (kažu posljednji u kojem glumi Daniel Craig) pao je u ruke tipu najpoznatijem po sjajnoj, ali teškoj ratnoj drami “Beasts of No Nation” i sporoj, mračnoj i depresivnoj seriji “True Detective”. Nesumnjivo talentiran i s jakom autorskom vizijom, Fukunaga je, ako mene pitate, najgori mogući izbor.

Na kraju, sve ovisi o tome kakvog Bonda volite gledati.

Novi pristup

Franšiza od ukupno 26 filmova koja, evo, do danas traje punih 56 godina prolazila je kroz brojne faze, i dobre i loše, ozbiljne i luckaste, uvijek u potrazi za novim pristupom i zaokretom. Za većinu Connery je najbolji, proto-Bond, a Craig onaj najmračniji, ali da se razumijemo, meni je uvijek najdraži bio Roger Moore. Ulogu je igrao s finim odmakom, sočno, pomaknuto i britanski cinično, s podignutom obrvom i alkoholom u ruci, u eri suludih gadgeta, over the top negativaca i hej, danas više nije popularno reći, ali i lakih žena.

Još otkako je 2002. s jezivo lošim “Die Another Day” završila era Piercea Brosnana, bilo je jasno da producenti traže odmak od ispraznog blockbuster tipa filmova u koje su skliznuli.

Loša ideja

Scenaristički trolist Purvis-Wade-Haggis radnju je resetirao, vratio na početak i dogodio se “Casino Royale” (2006.), pravi dragulj, s idealnim omjerima akcije i patosa, sjajnih likova i pametne radnje, te Danielom Craigom kao novim, idealnim Bondom za 21. stoljeće, sirovim i ozbiljnim likom na tragu Jasona Bournea.

I odatle su kola krenula nizbrdo.

Martina Campbella, redatelja koji je i 1995. s filmom “Goldeneye” već jednom spasio franšizu, olako su otpisali kao običnog zanatliju i zamijenili ga Marcom Forsterom, tada punokrvnim art redateljem (“Monsters Ball”, “Finding Neverland”).

Dosta se u to vrijeme šuškalo da producenti Michael G. Wilson i Barbara Broccoli svojeg junaka vide kao “umjetnički relevantnog”, priznatog od kritike i na kraju s Oscarom u džepu, ali kad je Forsterov “Quantum of Solace” primljen mlako i kod struke i na kinoblagajnama (Bonda je pretvorio u šutljivu, krvožednu mašinu), okrenuli su se Samu Mendesu, još jednom dramskom autoru (“American Beauty”, “Road to Perdition”), a rezultat je bio točno ono što su htjeli.

“Skyfall” je dignuo neviđenu frku - globalna zarada premašila je rekordnih 1,1 milijardu dolara, kritičari su se natjecali u pohvalama, a mediji konačno službeno postavili pitanje: je li vrijeme da Bond dobije Oscara?

Umjesto toga dobili smo “Spectre”, suludo ambiciozan i pretenciozan nastavak u kojem se cijela strategija urušila do temelja. U želji da bude najdijaboličniji ikad, negativca (Christoph Waltz kao Blofeld) pretvorili su u karikaturu, a radnju s već izlizanim “sve je povezano” i “slijedi šokantan preokret koji će vas izbiti iz cipela” trikovima pretvorili u sprdnju. Vidno umorni i živčani Craig kao da se nije mogao odlučiti želi li igrati najboljeg Bonda u povijesti ili nakon 10 godina od uloge pobjeći glavom bez obzira.

Što želimo gledati?

Ali koliko god megalomanski i skup bio, film je ipak zaradio uglednih 880 milijuna dolara i producenti tvrdoglavo nastavljaju po svome - male su šanse da Fukunagin Bond ne bude opterećen prošlošću, grijesima i savješću, ili čime god već što će mu donijeti toliko željeno priznanje. Trebamo li takvog junaka?

Profimedia, Insight Media

Cary Fukunaga na jučerašnjoj premijeri Netflixove serije 'Maniac' u New Yorku

Uvijek se rado sjetim sada već tri godine starog teksta u Telegraphu u kojem su zavapili: možete li nam konačno vratiti zabavnog Bonda? Tipa s kojim bismo se rado zapili, otišli u kasino, pitali ga kako se obući za svadbu ili koji koktel naručiti?

Craig sigurno nije taj Bond, sve više kliže u smjeru depresivnog, ranjivog antiheroja kojem su ubili sve koje voli i koji u više ništa ne vjeruje. Kvragu, čak se više ne stigne ni šaliti.

To možda i jest najsličnije junaku iz Flemingovih romana, ali ja bih se ipak pridružio kampanji Telegrapha. OK, neka Fukunaga odradi film, neka bude genijalan, neka pokupi brdo nagrada, neka ga proglase najboljim svih vremena i neka Craig u mirovinu otiđe s praskom.

A onda, molim, možemo li se konačno opet početi zabavljati?